TOP-INTERVJU

Moamer Kasumović za Avaz: "Žaba" je za mnoge bijeg od surove stvarnosti

Nikad ništa u životu neće moći parirati s ovom predstavom

Kasumović: Nisam mogao vjerovati da ću se naći rame uz rame s četiri lava. Arhiva

Razgovarala: Edina BAKIĆ

3.1.2019

Kada je dobio ulogu Mukija u kultnoj predstavi „Žaba“, Moamer Kasumović(38) nije mogao vjerovati da će se kao glumac na početku svoje karijere naći rame uz rame na sceni, kako je nedavno kazao, s tri lava.

Prošlo je deset godina od prvog izvođenja, a Kasumović i danas čini glumačku podjelu zajedno s Emirom Hadžihafizbegovićem, Aleksandrom Sesanom i Mirsadom Tukom. Predstava je nedavno u Kamernom teatru 55 izvedena jubilarni 250. put.

U intervjuu za „Dnevni avaz“ Kasumović je govorio i o novim epizodama „Lud, zbunjen, normalan“, a uloga Damira Fazlinovića u ovom TV hitu ga je na neki način proslavila. S obzirom na to da s Mustafom Nadarevićem sarađuje godinama, dotakli smo se i teme prijateljstva te novih projekata.

Lijepe stvari

- Uloga u „Žabi“ je za mene od posebnog značaja. Mislim da nikad ništa u životu, šta god budem igrao, neće moći parirati s ovom predstavom. Počeo sam kao mlad glumac u njoj, onda i stasao kroz ovu predstavu. Fenomen „Žabe“ je teško ponoviti i iskreno bih poželio svakom svom kolegi da mu se desi po jedna „Žaba“ - govori nam Kasumović.

 Kada ste postali dio ove priče, jeste li mogli zamisliti uspjeh koji danas ima „Žaba“?

- Rijetko se desi da se predstave igraju tako dugo i da nikad ne opadne interesiranje za njih. Što više igramo predstavu, raste interesiranje publike. Emir je jednom prilikom kazao, da igramo u Zetri, napunili bismo je, bez ikakvih problema i slažem se s njim. Tako da imamo ljude povratnike, u smislu da dolaze i gledaju „Žabu“ po 20 puta. Nekima je to terapija, nekima bijeg od stvarnosti, dok je pojedincima i psihička terapija, jednostavno dođu da se isplaču.

 A zašto je to tako?

- Pa, u sva četiri lika koje igramo gledaoci mogu da se pronađu. Je li to Zeko, koji ima PTSP, ili Braco, njegov brat koji u novom tranzicijskom dobu ne može da se snađe, ili je ipak Švabo, koji je povratnik, pa jedva spaja kraj s krajem, ili Muki, koji vidi svjetlo na kraju tunela i misli da treba nastaviti živjeti. On misli da samoubistvo nije rješenje i da postoje lijepe stvari koje treba gledati. Onda kada ponudi Zeki izbor između bombe i lopte, on, naravno, izabere fudbalsku loptu i idu kasnije igrati.

Mislite li da je i u publici više onih koji pozitivan primjer primjenjuju u životu?

- Upravo to ova predstava radi. Imali smo ljude koji nakon gledanja zaborave gdje su parkirali auto, koji zaista počnu da misle, i u tome je ljepota pozorišta, što postavlja pitanja. Možda „Žaba“ ne daje konkretan odgovor kako to riješiti, ali locirali smo i dijagnosticirali problem u društvu u kojem se nalazi ne samo BiH nego sve zemlje bivše Jugoslavije i jednostavno imamo isti simptom i samo nas razlikuju nijanse. U Beogradu smo igrali više od 30 predstava i dolazili su ljudi različitih profila, čak i neki koji nisu baš pozitivno bili nastrojeni prema nama, ali su poslije gledanja promijenili svoje mišljenje.

 Dobar čovjek

 Razgovaramo dok imate povišenu temperaturu. Spriječe li Vas takve situacije da izađete na scenu?

- Nikakva bolest ne može me spriječiti da igram, jedino da me doktori svežu za krevet i naglase da je to situacija u kojoj je moje zdravlje u pitanju, onda bih možda odustao od glume. Naprimjer, „Ljupaf“ sam igrao nedavno iako nisam bio dobro, ali mislim da se to nije moglo primijetiti dok sam bio na sceni.

Poznato je da Vas Mustafa Nadarević jako voli i cijeni. Družite li se i privatno dok je u Sarajevu?

- Da, svakako. Mujica je super, ma on je lav, i jako dobar čovjek. O našem druženju i odnosu dosta govori činjenica da sam mu u telefonu memoriran kao Unuk, a on meni kao Dedo. Apsolutno je to prijateljstvo koje je neprocjenjivo. Nisam mogao sanjati da ću biti prijatelj s Mustafom Nadarevićem, a kamoli nešto više. Valjda se dese, kako ono kažu, dobre energije. Uvijek sam bio fasciniran Mustafom kao glumcem, čak i kada sam bio mlađi i razmišljao o tom glumačkom pozivu. Zbog njega i njegove uloge Leona Glembaja za prijemni ispit na Akademiji sam izveo taj monolog. To znači da je utjecao na mene i prije samog bavljenja ovom profesijom.

 Postao sam kovač noževa

 S obzirom na to da ste non-stop u pokretu, na koji način se odmarate?

- Planina je moj lijek. Volim da pješačim, jako volim prirodu i trudim se što više da pobjegnem iz gradske vreve. Jednostavno uživam u nekim drugačijim stvarima, evo prilike da otkrijem novo zanimanje. Počeo sam da kujem noževe.

Set broj 1... ima još

 Kako je bilo na snimanju novih epizoda hit-serije „Lud, zbunjen, normalan“?

- Super je bilo, kolege su bile fenomenalne, družili smo se i zabavljali. Atmosfera je zaista bila odlična. Što se tiče snimanja, još nije završeno, tek smo kraju priveli set broj 1. Osim ove serije, tu ima dosta i novih projekata, jer generalno mislim da glumac treba konstantno biti aktivan i znati šta će raditi u narednim godinama. Krajem januara idem na snimanje filma u Sloveniji, gdje sam koproducent. Napravit ćemo probe, a polovinom godine trebalo bi početi snimanje.




Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.