IZA SCENE

Adisa Vatreš-Selimović : U šarenilo svoje glave bježim od sivila oko nas

Svoj posao radim s jednakim entuzijazmom kao i na početku, jer je on igra i imaginacija

Vatreš-Selimović: Imam tremu prilikom ulaska u svaki novi projekt

Piše: N. Aj.

19.1.2019

Jedna pozorišna predstava zahtijeva mnogo vremena i priprema. Iako su glumci i reditelj u prvom planu, dosta toga je potrebno da se uradi da bi na kraju imali kompletnu priču na sceni. Jedna od tih stvari su i kostimi. 

Deset godina 

Adisa Vatreš-Selimović kostimografkinja je Kamernog teatra 55 već deset godina i angažirana je na skoro svim predstavama.

- U pripremi je predstava od koje imam leptiriće u stomaku, a to je “Sjećaš li se Dolly Bell” u režiji Kokana Mladenovića. Povjeren mi je vizual predstave, odnosno kostimografija i scenografija, što predstavlja izazov u oživljavanju jednog vremena - govori nam Vatreš-Selimović.

Kaže da joj je čast što je Kamerni teatar 55 njena matična kuća te da je u više od 30 predstava sarađivala s nekim od naših najboljih reditelja i glumaca.

- Ali ne mogu se oteti tremi prilikom ulaska u svaki novi teatarski projekt. Rad na jednoj predstavi zahtijeva pripreme i proces koji u prosjeku traje dva mjeseca. U tom periodu se svi autori okupljeni oko predstave ujedine unutar koncepta i ideje te paralelno stvaraju i nadopunjuju cjelinu koja u finalu izađe pred publiku. Veoma mi je bitno da je glumac upućen u kostim svog lika od skice do realizacije - ističe Vatreš-Selimović.

Način života 

Smatra da je svakom kostimografu izazov istraživati određeni vremenski period, jer je potrebno oživiti likove iz prošlosti.

- Privilegirana sam što se bavim ovim poslom danas u BiH. Svoj posao radim s jednakim entuzijazmom kao i na početku, jer je on igra i imaginacija. U šarenilo svoje glave bježim od sivila oko nas, tako da je to moj način života i nema radno vrijeme. Ono što mi je neophodno, jeste povremeni geografski bijeg iz zatrovane sredine. Moj posao je umjetnost, a biti umjetnik koji je plaćen da stvara jeste privilegija - zaključuje Vatreš-Selimović.

Ponosna sam...

- Kada radim predstavu, zaista živim taj proces, a iz svakog ostane poneki blizak kostim ili lik. Ponosna sam na svaki kostim koji glumac prihvati, zavoli i oživi… A posebno onaj koji glumcu pomogne da ispriča priču - kaže Vatreš-Selimović.


Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.