TOP-INTERVJU

Nikola Đuričko otvoreno za "Avaz": Koštalo me što sam slobodni misleći čovjek

U Domu mladih 22. februara izvodi „Sve što ste oduvek hteli da znate o Džoniju...“

Đuričko: Osmijeh publike najveća mi je nagrada. Arhiva

Razgovarala: Edina BAKIĆ

7.2.2019

Nikola Đuričko (44) u sarajevskom Domu mladih 22. februara izvest će stand-up šou "Sve što ste oduvek hteli da znate o Džoniju, a niste smeli da ga pitate"

Ovih dana snima se i druga sezona popularne serije „Senke nad Balkanom“ Dragana Bjelogrlića u kojoj glumi i Đuričko. Usto, posljednju godinu ovog sjajnog glumca iz Beograda obilježila je i serija „Žigosani u reketu“, za koju potpisuje režiju.

U intervjuu za „Dnevni avaz“ govorio je o gostovanju u bh. prijestonici, angažmanima, životu, diplomi, društvenoj situaciji, porodici...

Teška pitanja

 - Moj nastup se sastoji iz priča koje su se dogodile i za koje sam mislio da će publici biti zanimljive da ih čuju. Nije baš predviđeno da me bukvalno publika ispituje, ali ja sam otvoren čovjek, pa mogu da me pitaju šta god hoće i za vreme predstave, a i posije. Naravno, preporučljivo je izbjegavati teška pitanja, naprimjer iz matematike, ali sve ostalo može - govori nam Đuričko.

Je li komedija bijeg od surove stvarnosti?

- To je jedan od razloga zašto ovo radim. Za mene je neprocjenjiv baš taj trenutak kad u publici primijetim neku gospođu da se drži za stomak ili gospodina kako briše suze, momka i djevojku koji se drže za lice od smijeha. Meni je to najveća nagrada. Imam utisak, da bi se ljudi smijali, moraju totalno da se opuste, da se osjete sigurnima i da spuste gard. Mene to neizmjerno raduje.  I uvijek primijetim neku dvojicu koji se ne smiju.

Slučajna smrt...

Je li istina da je Vaša supruga svaki put htjela pakovati kofere kada biste se Vi odlučili dati neki intervju?

-  To se odnosilo na situaciju kad bih davao političke izjave. Znate, pokušavam da razumijem život i određene pojave u našem društvu i kao slobodni misleći čovjek imam potrebu da kritiziram, ali poslije takvih izjava uvijek bi uslijedilo otkazivanje nastupa, prijetnje ili neki drugi vid reakcije pa se zato moja supruga šali kada se vratim s nekog intervjua i uvijek me pita: „Da li da se pakujem?“ Ne mislim da su moje političke izjave bile radikalne ili agresivne, ali naši političari su navikli samo na pohvale i privilegije, kada im se obratimo kritičkim tonom, oni se naljute. Oni ne razumiju da su naši službenici i da mi, kao slobodni građani, imamo puno pravo da budemo nezadovoljni njihovim radom.

Koliko ste posvećeni porodici?

- Postoje dva stuba mog života - porodica i posao. Kako kaže u onom vicu: „Japan mi je tek na trećem mjestu.“

Šta se dešava sa serijom „Informer“, koju ste snimali  u produkciji BBC-a?

- Mislim da je krenula s emitiranjem na BBC 1, vjerovatno će se uskoro pojaviti i na nekoj od platformi tipa „Netflix“ ili HBO.

Pratite li društvenu situaciju na našim prostorima i kako biste je okarakterizirali?

-  Pitate me to, pa da vam kažem, pa da se moja supruga mora pakovati! Mislim da će replika iz predstave ''Slučajna smrt jednog anarhiste'' Darija Foa, koju igramo u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, mojoj matičnoj kući, opisati opće stanje stvari: ''Bit ćemo utopljeni u pričama o reformama, koje nikada nećemo doživjeti jer ćemo biti utopljeni u pričama o reformama koje nikada nećemo doživjeti.'' To bi ukratko bio i moj utisak, napravimo svi jedan korak naprijed, a onda vrlo brzo dva unazad. To bi se stručno nazvalo ''sporo nazadovanje ka napretku''. Tako nekako.

Nisam bio dobar đak, balet sam pao tri puta

- Diplomirao sam prije šest godina. Posljednji ispit je bio balet, ja o tome i pričam u nastupu. „Buntovnost'' me i dovela do toga da balet padnem tri puta. Ne mislim da sam ikada zapravo bio buntovan u pravom smislu te riječi, bio sam više nesnađen i vrlo lijen i neorganiziran ako me nešto nije interesiralo. Da to prevedem na običan jezik - nisam bio dobar đak, ali se nisam tukao ili takvo nešto, nego sam radije bježao s časova - rekao je Đuričko.

Teško je pronaći DNK humoru

- Mi, ljudi iz bivše Jugoslavije koji smo skloni šali, lakše se probijamo kroz život humorom. Svaki je događaj kod nas začinjen humorom, ponekad se šalimo i iz muke, a nažalost smo imali dosta prilike za to. Mislim da je teško pronaći DNK humoru. Šta je smiješno u Sarajevu, smiješno je i u Beogradu, Zagrebu ili Podgorici. Ali, šta je smiješno u Ljubljani, to niko ne može da razumije... - govori Đurićko




Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.