Slobodanka Rakić Šefer, priznata akademska slikarka, pohađala je Osnovnu školu "Vuk Karadžić" u Šapcu sa Šabanom Šaulićem, a u razgovoru za Alo! otkrila je nepoznate detalje iz djetinjstva kralja narodne muzike.

Kako kaže, Šabana je upoznala u petom razredu osnovne škole, kada je pjevač ponavljao razred i bio prebačen u njeno odjeljenje.

- Mjesto u kojem je Šaban živio zove se Mala. Njegova kuća je bila iza dvorišta škole koju smo pohađali i od škole ga je dijelila velika ograda, koju nije bilo moguće preskočiti. Upoznala sam ga kada sam došla u peti razred. Iako je bio dvije godine stariji od mene, pripao je odjeljenju u kojem sam ja bila. Nisam sigurna da li je ponavljao jedan ili dva razreda, ali, eto, naše odjeljenje je postalo brojnije kada nam je došao taj predivni dječak. Sjećam se, volio je provoditi vrijeme u dvorištu škole, pored vanjskog WC-a, gdje je sa dva drugara sjedio i svirao usnu harmoniku - priča Slobodanka.  

Prisjetila se kako su Šabana prihvatila djeca i profesori. 

- Naš razredni starješina bio je strog i drzak, ali Šaban nije bio prkosno, ni svadljivo dijete. Tom čovjeku je smetalo što je on svirao usnu harmoniku, iako je Šaban to uvijek radio van učionice. Šaban bi sjeo na stepenište i svirao, a gdje god bi on išao, mi bismo ga pratili. Međutim, to je smetalo našem razrednom starješini, te je uvijek vikao i tražio od nekog učenika da ga dovede. Niko od nas nikada nije htio da posluša nastavnika, jer je Šaban bio dijete koje nikog nije diralo, niti uznemiravalo. Na kraju bi razredni morao da zove domara da ga dovede - kaže ona.

Slobodanka je otkrila da je Šaban bio miran na časovima.

- Sjedio je u posljednjem redu i nije imao nikakve knjige. Gledao je šta mi radimo i mirno čekao da se časovi završe. Nikada ga niste mogli vidjeti da pravi vragolije, da je nemiran i da ne poštuje nastavnika. Čak i kada bi ga nastavnik grdio i kažnjavao ga, Šaban je smireno gledao u pod, ne želeći da odgovori, ni da se odbrani na bilo koji način. Nije se opirao, nije istjerivao pravdu i branio se protiv sile koju je nastavnik pokazao prema njemu. Ni kasnije u životu nije odustajao od skromnosti i jednostavnosti, a vjerujem da mu život nije bio lak - navodi Slobodanka.  

Kao dijete, voljela je da ide u mahalu u kojoj je legendarni pjevač živio.

- Šaban je s majkom, ocem i sestrama živio u maloj, trošnoj kući u mahali. Često bih tuda prolazila kada bi me majka poslala na pijacu i, mada oni nisu voljeli da im nepoznati ljudi prolaze kroz kraj, mene nisu dirali. Sjećam se da su mi cegeri u ranu jesen uvijek bili puni grožđa, a ja sam stajala kod njih i sve ih nudila da se posluže. Nikada me niko nije udario ili pljunuo, a to su znali raditi prolaznicima. Prolazila sam biciklom kao munja i sa svim Romima bila u divnom odnosu. Voljeli su me i zbog Šabanove rođake Merime, s kojom sam sjedila u klupi i koju sam uvijek posjećivala. Merima je, za razliku od Šabana, bila iz bogate porodice i živjela je u ogromnoj kući. Njeni roditelji su pomagali Šabanovoj porodici da se prehrani tako što su im davali da prodaju sitne stvari od plastike koje su pravili - kaže slikarka.  

Šaulić ni kao dijete nije pravio razliku između ljudi.

- Nije me začudilo što Šaban nije sahranjen ni po muslimanskim, ni po hrišćanskim običajima. Od ranog djetinjstva je živio u mahali, gdje su pravoslavni i muslimanski Romi živjeli zajedno. Funkcionirali su kao jedno i svako je svakoga poštovao. Ta dvojica dječačića s kojima je sjedio i svirao u školskom dvorištu bila su pravoslavni Romi, a bili su mu kao braća. Za razliku od većine legendarnih umjetnika, Šaban je bio jednostavan, a tako je kasnije i gradio karijeru. Polako i jednostavno - priča Šabanova školska drugarica, kojoj je najviše žao što legendarni pjevač nije sahranjen u rodnom Šapcu.