Vlatko Stefanovski (62) ponovo ima osmijeh na licu. Virtuoz, čije se ime nalazi se na listi 100 najboljih gitarista na svijetu, dobio je nekoliko nagrada, a ono što mu zasigurno mnogo više znači jesu zajednički nastupi sa sinom Janom (19).

Uči me, majko...

Melem je to na njegovu dušu, koja je u kratkom razmaku pretrpjela dva ogromna gubitka. Vlatkova supruga Gordana, s kojom je proveo 30 godina i s kojom je dobio kćerku i sina, umrla je koncem 2017. nakon borbe s teškom bolesti. Nedugo nakon toga doživio je novi udarac sudbine – smrt starijeg brata. Čuveni pisac i dramaturg Goran Stefanovski umro je iznenada 27. novembra 2018. u Engleskoj.

Vlatko Stefanovski nije lik koji javno rasprodaje svoje emocije, ali je u ekskluzivnom intervjuu za „Dnevni avaz“ govorio i o teškom bolu s kojim se nosi, te naravno o muzici, nagradama, ali je i otkrio zašto Sarajevo trenutno nije na njegovoj koncernoj listi.

Dobili ste u Skoplju prestižnu nagradu „Zlatna bubamara“ za album i koncert godine, nominirani ste za Porina... Lijep početak godine.

- Drage su mi te nagrade. Ništa spektakularno, ništa senzacionalno. Ali smo imali dobar nastup na „Bubamari“, zato što smo u malo većem aranžmanu izveli „Uči me, majko, karaj me.“. Za bubnjevima je bio moj sin, koji je već malo sazreo oko te svirke. Bio je stvarno odličan nastup. Dobili smo mnogo komplimenata, i puno finih reakcija.

 Odmor u Bugarskoj

 Vaš sin je još gimazijalac. Jeste li Vi od onih roditelja, koji kažu: „Škola je važnija od muzike. Završi školu pa tek onda muzika.“?

- Ja sam od onh roditelja koji uporno govore da je škola najvažnija, ali pri tom ne toliko isključiv i konzervativan da mu ne dam da ima život, da ima hobi i da ima afinitete, da pokazuje i razvija svoj talenat.

Ali, sigurno je za Vas poseban osjećaj kada ste sa sinom na bini.

- Sigurno.

Na društvenim mrežama ste objavili fotografiju iz Bugarske. Je li to bilo poslovno putovanje?

- Bio sam nekoliko dana na odmoru u Bugarskoj. Što se posla tiče mogu najaviti koncert 5. aprila u hrvatskoj prijestonici u dvorani „Vatroslav Lisinski“ za Zagrebačkom filharmonijom. To će biti nešto gala. Sa Miroslavom Tadićem sviram uskoro u Beogradu na „Guitar Art Festivalu“. To će biti naš susret nakon dugo vremena. Malo ćemo nešto i novog materijala ponuditi publici, a tokom ljeta ćemo imati zajednički „Master Class“ na Brijunima u trajanju od sedam dana. To će isto biti nešto zanimljivo. Imam i blues festival u Bugarskoj s Teodosijem Spasovim. I tako ima nekih šarenih stvari.

Spominjete razna mjesta po regionu, ali ne i Sarajevo i BiH. Hoćete li svirati kod nas?

- Znate šta, ja idem tamo gdje me zovu, a u Sarajevo me odavno niko nije zvao. Rado bih došao i svirao. Vjerujte.

Vi imate uvijek sjajne nastupe u Sarajevu.

- Stvarno, kao uljudni gost idem tamo gdje me zovu. Tamo gdje me ne zovu, ne idem. Nikada u životu nisam nekoga zvao da mi napravi koncert. Nikada! Uglavnom sam išao tamo gdje su me pozvali. Sviram i ponašam se kao gost.

Vi ste ipak na listi 100 najboljih gitarista na svijetu, Vas trebaju zvati, a ne da se Vi namećete.

- Tako je. Stvarno bih volio da odsviram koncert u Sarajevu, i ovaj put bih volio da to bude neka veća sala. Ne mora biti sportska dvorana, ali volio bih u BKC ili tako nešto.

Moj gubitak

Nakon našeg razgovora, vjerovatno će Vašu poruku čuti oni kojima je namijenjena.

- Super. Pozdravljam sve fanove i prijatelje u Sarajevu.

 Iza Vas je izuzetno težak period, izgubili ste suprugu i brata. Koliko Vas muzika liječi?

- Teško mi je da govorim o tome... Izgubio sam i brata i suprugu u roku od godinu dana. I sad možete misliti kako se osjećam na tu temu. Ne mogu to dijeliti s javnošću. Ono što je moj gubitak, ne mogu to dijeliti s publikom. To je privatna stvar.

Skromnost i veličina

„Leb i sol“ važno je poglavlje muzičke priče Vlatka Stefanovskog, mada već više od 20 godina čuveni sastav i gitarista nemaju dodirnih tačaka. O veličini sastava „Leb i sol“ dovoljno govori činjenica da su se s makedonskog tržišta uspjeli probiti u vrh jugoslavenske scene osamdesetih godina, što je bio jedinstven slučaj.

Stefanovski je danas muzičar svjetskog renomea, istinski umjetnik i virtuoz, a skromnost Stefanovskog u privatnom životu obrnuto je proporcionalna umjetničkoj veličini gitarsitičkog maga.

Sina zovem na nastupe, jer je dobar

- Moj sin je počeo da svira malo aktivnije bubnjeve posljednjih dvije-tri godine. I već je bio gost na dosta mojih nastupa po regionu. Kad je slobodan naravno, kad nema obavezu u školi, onda dođe i odsvira po dvije-tri stvari. On je gimnazijalac, sad je maturant, ali voli da svira bubnjeve. Doista je dobar, inače ne bih ga ja zvao samo kao roditelj. Nego ga zovem jer je dobar – kaže nam Stefanovski.