Na stotine najbližih prijatelja, kolega i članova porodice okupilo se u popodnevnim satima u velikoj dvorani Krematorija na zagrebačkom Mirogoju kako bi se posljednji put oprostili od voljenog basiste "Prljavog kazališta" Dubravka Voriha.
U prvom redu uplakani su stajali članovi benda Mladen Bodalec, Jurica Leikauff, Marko Karačić, Jasenko Houra i Damir Lipošek Kex.
Sprovod je započeo pjesmom "Stand by me" Bena E. Kinga, a nakon posljednjih stihova "Sleepwalka", Vorihovih omiljenih "The Shadowsa", kolege su se opraštale govorom.
- Dudo je pokazivao stav prema muzici. Kroz pjesme je s nama dijelio intimu i snove o životu pjevača. Bio je sretan čovjek. Osjećamo neizmjernu tugu, ali i ponos neizmjernih pozitivnih vibracija koje je širio. Bili smo ponosni na njega - on je dečko koji je ostvario snove koje smo i mi sanjali. Ponosni smo kako je očarao velikana Stenlija Klarka (Stanley Clarke), pa i kada je otišao u inozemstvo svirati s najvećim muzičarima. Sretan i uporan, opako dobar basista, ali prije svega veliki čovjek - rekao je pjevač, pisac i novinar Davor Hrvoj.
Dodao je kako je Dubravku nastup, povodom 40. godišnjice na stadionu u Kranjčevićevoj, bila teška odluka jer je već bio bolestan.
- Toliko su mu značili muzika i "Prljavci". Kako kaže Jajo Houra:"'Sanjali su iste snove". Bio je idol, a ostao skroman i ponizan - pričao je Hrvoj u suzama. Za kraj je zasvirala "Eventyret Om Bach"...
Dubravko Vorih preminuo je 12. marta u zagrebačkoj bolnici u 59. godini nakon kratke i teške bolesti. Ljekari su Vorihu otkrili karcinom prošlog proljeća, dok je bend bio na australskoj i američkoj turneji. Nakon povratka u Zagreb, "Prljavo kazalište" pripremilo je spektakularni koncert na stadionu u Kranjčevićevoj, koji Dubravko nije htio propustiti.
Svirao je na tom koncertu, a već idućeg dana otišao u bolnicu na operaciju. Kada su saznali da je teško bolestan, Jasenko Houra i ostali članovi benda nisu htjeli tražiti zamjenu za Voriha, već su ga zamolili da to sam učini, pa je u bend došao Marko Karačić.
Vorih je s "Prljavcima" svirao više od desetljeća, a karijeru je počeo 1976. u grupi "Pro Futura". Ljubav su mu bili bluz i džez, a osim sviranja, bio je i mentor brojnim mladim basistima. Krajem sedamdesetih godina zvali su ga "zagrebački Jaco", referirajući se na Jacu Pastoriusa, po mnogima najboljeg bas-gitariste svih vremena.