Proteklog vikenda na sceni Kamernog teatra 55 premijerno je izvedena predstava „Ih, kako bih te ja“, koju je producirala Jasna Ornela Bery, koja i igra jednu od glavnih uloga.
Od 17. godine
Na taj način bh. glumica obilježila je jubilej pod nazivom „40 i nešto“, koji označava broj godina njenog stvaralaštva na teatarskim daskama te televizijskim i filmskim projektima. Prva repriza predstave planirana je za 15. april u Pozorištu mladih Sarajevo.
- Na dan premijere, 6. aprila, u gradu je bilo mnogo kulturnih manifestacija pa čak i derbi između Željezničara i Sarajeva. Imala sam bojazan, ali se publika zaista odazvala. Presretna sam i zadovoljna što sam sve to privela kraju. Naporno je biti producent, pronaći sponzore i igrati jednu od glavnih uloga, bilo je veoma iscrpljujuće. Ali sve je prošlo u najboljem redu, a s publikom smo se družili do kasno u noć – govori nam Bery.
U Kamernom teatru igra od 17. godine.
- Nemam osjećaj da je prošlo 40 godina otkako glumim. Moj angažman krenuo je već na drugoj godini dramskog studija tako da sam vrlo brzo napunila tih 40 i nešto godina. To je, jednostavno, moj život – ističe Bery.
Velika transformacija
Njene uloge nemoguće je sve nabrojati, a na pitanje koje su to koje njoj prvo padnu na pamet, Bery odgovara:
- Mnogo uloga, još iz vremena bivše Jugoslavije. Naprimjer, „Vjenčanje“, veliki mjuzikl „Crna kraljica“ u Zagrebu, gdje sam igrala s Dadom Topićem, onda uloga Silvije iz „Ljubavi Georga Washingtona“ prema tekstu Mile Gavrana i tu sam bila producent, kao i „Erotske masaže“ s Božidarom Oreškovićem. Draga mi je i Bahra iz serije „Dva smo svijeta različita“, koja me na kraju i obilježila i udarila mi pečat. Čudnovato je to, uvijek se nađe ta jedna uloga. Nije mi mrsko, jer ja volim Bahru, ona je sve ono što nisam ja. To je bila i velika transformacija za mene.
Majka i sin
Režiju predstave „Ih, kako bih te ja“ potpisuje Irfan Avdić, a još igraju Mario Drmać i Vuk Marinić, koji je s Vedranom Božinović uradio dramatizaciju i adaptaciju.
- Vuk je moj sin, koji je to uradio za svoju mamu. Uvijek imate strah hoće li to na kraju ispasti kako treba, a svaki projekt je kao da se porađate nanovo. Raditi sa sinom znači imati duplu brigu, kao što je i on imao, i za sebe i za mamu. Da nisam imala tu produkciju, bilo bi sve lakše, a Vuk mi je zaista pomogao u svemu tome – kaže glumica.
