- I moj je život protkan suzama i smijehom, mnogo je događaja koji su se bolno urezali, ali sam to naučila prihvatati, jer znam kako nigdje ne postoji život koji ne boli. Uvjerila sam se kako i tragedija može postati naše najveće dobro ako joj pristupimo iz ugla koji nam omogućava rast i razvoj – ovim je riječima započela svoju ispovijest 41- godišnja Josipa Pavičić-Berardini, uspješna književnica iz Hrvatske, autorica knjige “Šest milimetara”, u kojoj je vrlo iskreno opisala svoju borbu s karcinomom dojke.
Teške spoznaje
Sa strašnom dijagnozom suočila se sa svega 35 godina da bi 2015. imala i dvostruku mastektomiju. Iz ovih teških spoznaja i situacija izašla je kao pobjednik. Pavičić-Berardini svojevremeno se bavila pjevanjem, bila je novinarka i TV voditeljica, ali je sve to danas zamijenila humanitarnim radom, odnosno pružanjem podrške ženama oboljelim od karcinoma.
- Knjiga “Šest milimetara” ostavila je dubok trag i došla do ruku mnogih čiji je život u sekundi okrenuo putanju. Kad vam dođe bolest, to znači kako vam duša kuca i traži od vas da promijenite nešto. Bolest je poziv na promjenu, a mi svi vrlo dobro znamo šta je to s čim nismo dobro ili zadovoljni. Da bismo počeli mijenjati sebe, prvo se moramo zavoljeti. Tu sve počinje – kaže Pavičić-Berardini.
Kako ste Vi reagirali na saznanje da ste bolesni?
- Kao što se znamo smijati, tako trebamo znati i plakati. U posljednjih pet godina ne libim se pustiti suze. Nema razloga da oblačim maske i da se štitim različitim oklopima, jer zašto bih? Nije li prekrasno biti spontan, prirodan i prisutan? Treba puštati emocije, jer su one prirodni čistači našeg misaonog svijeta.
Danas pomažete drugima?
- Krasan je osjećaj kad se u očima drugoga preslikava vaš mir. Moje iskustvo s karcinomom donijelo mi je unutrašnji mir i to je najveće bogatstvo koje imam. Nema ništa ljepše od pomaganja drugima. Moći pomagati drugima smatram posebnim blagoslovom.
Je li lakše izboriti se sa svim životnim teškoćama kad sve to stavite na papir?
- Meni je pisanje oduvijek poput terapije. Svako kroz život pronađe svoj melem ili način koji će mu biti od koristi kad stignu i oni događaji koji moraju boljeti. Moja sreća više ne ovisi o drugim ljudima ili vanjskim događajima. Moja sreća je stanje bića, baš poput ljubavi. Ne trebamo se boriti da zaslužimo ljubav, jer mi jesmo ljubav.
Napisali ste i novu knjigu….
- Da, “Promatrači u zrcalu” otišla je neki dan u život u društvu dragih mi prijatelja, koji su čitali ulomke. To je svojevrsni “selfhelp”, štivo koje može pomoći samorazvoju i podizanju svijesti o važnosti prihvatanja i voljenja sebe. Ponajviše sam pisala o partnerskim, ljubavnim odnosima i kako što lakše preboljeti gubitak u ljubavi. U knjizi je i nešto intro elemenata, jer najbolje mogu pisati o nečemu što sam i sama proživjela, tako sam autentična i na taj način dijelim proživljeno iskustvo, ali iz ugla promatrača.
Kome je ovo Vaše novo štivo namijenjeno?
- Svakome ko želi raditi na sebi. Rad na sebi je jedini rad koji se uvijek isplati i koji traje dok god trajemo i mi. U knjizi se može pronaći i vježba disanja koju godinama prakticiram i koja mi je veoma pomogla dok sam prolazila kroz liječenje od karcinoma dojke. Povezano disanje je veliki pomagač povratku u prisutnost. Svi mi patimo od života u prošlosti ili budućnosti, rijetko smo ovdje i sad, a činjenica je da imamo samo ovaj trenutak. Nije ni čudo što životarimo i ne primjećujemo ljepotu u životu, nije čudo, jer nikad nismo prisutni. Gulimo koru narandže i mislimo na nešto peto, vozimo automobil i mislimo na nešto deseto, vodimo ljubav i mislimo na nešto drugo...
Plesni koraci
Možemo li uskoro očekivati Vašu promociju u Sarajevu?
- Mnogo volim Sarajevo i vaše ljude. Toliko su topli i spontani, sve će ti dati i sve će učiniti da se u gostima osjećaš kao kod kuće. Pokojni djed mog starijeg sina Krunoslav Cigoj, koji je nedavno postao počasni građanin Sarajeva, bio je zaljubljen u Sarajevo. Živio je u Sarajevu nekoliko godina i uvijek je s velikim oduševljenjem i toplinom pričao o Sarajlijama. Moj stariji sin Vito kod vas je naučio skijati. Vjerujem kako ćemo dogovoriti promociju knjige, postoje mnogi upiti preko društvenih mreža o tome kad ću doći.
Opraštajte…
- Najveći je blagoslov kad čovjek nauči prihvatati, zahvaljivati i opraštati. Kad se jednog dana probudite i shvatite kako vam je važnije biti sretan nego biti u pravu, to je dobar početak - kaže Josipa.
Monodrama kreće u svijet
Na sceni Zagrebačkog kazališta mladih glumica Daria Lorenci-Flatz izvodila je monodramu “Šest milimetara”. Je li još aktuelna?
- Monodrama je nedavno predstavljena na “Croatian International Theatre Showcaseu” i, prema anketi više od trideset svjetskih kazališnih radnika, uvrštena je među tri najbolje. Monodrama kreće u svijet, početak njene turneje dogodit će se, najvjerovatnije, u oktobru u Poljskoj.
Moje rebro je bolje
- Još nisam uhvatila ritam svoje uobičajene svakodnevice. I još se jutrom probudim, a u glavi mi odzvanja brojanje koraka valcera ili rumbe… “Ples sa zvijezdama” je divan projekt, ali je istovremeno i veoma iscrpljujući i uistinu sam se uvjerila kako je ples sport i disciplina. Moje je rebro bolje, ali je potrebno i nekoliko mjeseci da zacijeli – kazala je Josipa o učešću u “Plesu sa zvijezdama”, otkrivši da je njen favorit bio Slavko Sobin, koji je i pobjednik ovog TV takmičenja.
