Zavidovićanin Zlatan Alispahić više od 30 godina bavi se grafičkim dizajnom, 15 godina autor je plakata za predstave zeničkog pozorišta. Osim dizajnom, bavi se i muzikom. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu diplomirao je grafički dizajn 1988. godine, a njegovi plakati nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.

U veoma interesantnom razgovoru za “Dnevni avaz” Alispahić je govorio kako se zaljubio u dizajn, koji je plakat bilo najteže izraditi, o povratku muzičke grupe “VozDRica”…

Arapska noć

Otkud interesiranje za dizajn?

- Za sve je kriv Djeda Mraz. U prvom razredu osnovne škole nacrtao sam na školskoj tabli Djeda Mraza, koji se dopao i drugim učiteljicama pa sam tog dana nacrtao još tri. Bilo je to malo naporno za sedmogodišnjeg dječaka, ali trud se isplatio. Umjesto jednog, dobio sam četiri paketića. Tada sam zavolio Djeda Mraza i shvatio da od crtanja mogu imati i neke koristi u životu.

Je li teško pronaći inspiraciju i odakle crpite ideje?

- Inspiraciju ne tražim. Ona, u većini slučajeva, pronađe mene koliko god da sam se dobro sakrio.

Postoji li neka angedota, specifična situacija koja Vas je inspirirala za neki plakat?

- Nakon što sam pročitao tekst za predstavu “Arapska noć”, prvi put mi se desilo da nemam nikakvu ideju. Bukvalno ništa… Uhvatila me blaga panika. I onda se jednostavno dogodilo. Dok sam se tuširao u kadi mi se ukazao slivnik. Iskočio sam iz kade, onako mokar, sjeo za kompjuter i, umjesto mjeseca, stavio na plakat  slivnik. Od tog momenta, moji ukućani me zovu Arhimed.

Na koji ste svoj grafički uradak, plakat najviše ponosni?

- Ne mogu reći da sam ponosan, ali ih se rado sjećam! Radi se o plakatima za kampanju protiv droge sa sloganom: “Droga, ne hvala, ja ću burek (ćevape)!” Samo nekoliko minuta nakon objave na internetu mnogi portali su ih preuzeli uz komentar: “Domišljati susjedi!” Cilj kampanje je postignut, izazvali smo reakciju! To je, između ostalih, jedna od svrha plakata, a ne da rješava probleme…

Koliko dugo radite plakate za predstave zeničkog pozorišta?

- U Bosanskom naordnom pozorištu Zenica dizajner sam već petnaest godina. U današnjem svijetu dizajna, nije bitno gdje ti se nalazi radni sto… Tada nisam imao cilj, ali mi je drago što sam postao mali dio pozorišnog procesa. Uvijek mogu reći da svakog dana imam pozorište u kući. 

Još uživam

Ako poredimo Vaše početke, kad se crtalo olovkama i temperama, u odnosu na danas, kad to sve radi računar, kad je bilo lakše, jednostavnije i veći užitak raditi posao grafičkog dizajnera?

- Kad nešto voliš, svejedno je čime ili na čemu radiš. Hvala Bogu, ja još uživam dok radim. 

Sve je više grafičkih dizajnera, pogotovo onih samoprozvanih. Iz Vaše perspektive, može li se u našoj zemlji živjeti od umjetnosti? Mislite li da je, konkretno posao kojim se Vi bavite, potcijenjen?

- Svi poslovi, ne samo moj, su potcijenjeni u BiH. Jedino nije potcijenjen nego je precijenjen posao naših političara. Oni, za razliku od nas, običnih smrtnika, rade “ozbiljan” posao, koji “ne zna svako raditi”.

Cijene li se umjetnost i umjetnici u BiH, a pogotovo ona kojom se Vi bavite?

- Da radim ovo što radim, recimo, u Zagrebu, imao bih ozbiljan stan u centru grada. Ovako, imam neozbiljan stan ne u centru Zenice nego na Jaliji. Ali, to je moj izbor! Draža mi je moja Jalija nego Ilica u Zagrebu!

Mala raja

Osim dizajnom, bavite se i muzikom. Kako uspijete uskladiti sve obaveze?

- Dizajn i muziku ne tretiram kao obaveze, više kao hobije. Za prvi hobi sam redovno plaćen, a za drugi povremeno. Meni i više nego dovoljno.

Osnivač ste muzičke grupe “VozDRica” (Zlaja i Mala raja, op. a.). Koji su planovi grupe?

- Dugo nas nije bilo, jer smo imali duži raspust. Plan je da se vratimo oko Nove godine.

Trokut i šestar

- Volio bih, definitivno, redizajnirati vizuelni identitet Grada Zenice. Ovaj koji sam zatekao, izgleda kao da je rađen četrdesetih godina prošlog stoljeća, uz pomoć jednog trokuta i jednog šestara – smatra Alispahić.

Kad vidim neko genijalno rješenje, budem ljubomoran

Posmatrate li druge grafičke dizajnere, plakate, vizuelna rješenja?

- Ne mogu reći da uredno pratim rad kolega, ali kad god vidim neko genijalno rješenje, budem malo ljubomoran što se ja nisam toga sjetio. Dakle, postoji savršen dizajn i takvom se samo skine kapa.

Djeca su zakon

Iza sebe imate snimljene i pjesme za djecu…

Je li teško odgovoriti muzičkim  zahtjevima dječije publike?

- Djeca su zakon! Oni odlično znaju šta im se sviđa, a šta ne. Odrasli su se, u međuvremenu, malo razmazili… Te ne valja im razglas, bina i nije nešto, naplaćuju se ulaznice, mlako pivo, hladna sala…