Život ih je odveo na različite strane svijeta, ali učenici Srednje tehničke škole "Hasib Hadžović" ponovo su se okupili kako bi sa sjetom vratili uspomene na jedno od najbezbrižnijih razdoblja svojih života. 

Osim iz BiH i Srbije, stigli su i iz Švedske, SAD i Njemačke. Prema riječima Fatime Hadžović-Skok koja živi u Sarajevu, prilikom ovakvih susreta emocije se pomiješaju. 

- Od toga da je čovjek radostan zato što sreće svoje drugove s kojima ste dijelili dobro i zlo u mladosti, ali i tuga zato što veliki broj drugara i drugarica nisu među živima – pojašnjava Hadžović-Skok.

Omer Pehlivanović već dugi niz godina živi u Njemačkoj, ali otkako je penzioniran, češće dođe u rodni grad.

 – Kolega Sejo me nazvao i rekao da ćemo obilježiti ovu godišnjicu i dobro sam se obradovao. Drago mi je što sam vidio ljude, ali malo sam se i ožalostio zato što ima baš bliskih kolega koji su poginuli ili umrli. Malo sam uzbuđen jer vidim ljude koje nisam ni vidio u proteklih 50 godina, svejedno što su u Čajniču, Višegradu – kaže Pehlivanović.

Miroslav Pajović na druženje je došao iz Kalifornije. Nakon tehničke škole u Goraždu završio je i Elektrotehnički fakultet, kao inžinjer elektronike 15 godina radio je u Beogradu, a od 1989. je u čuvenoj Silikonskoj dolini bio inžinjer elektromagnetike.

 – Sad sam u penziji i kad sam čuo da će ovo biti, baš sam se obradovao i došao. To je nešto ogromno. Prije 50 godina nismo bili sigurni da ćemo ovako dugo biti na ovom svijetu. Neki, dobri drugari, nažalost su nas napustili – kaže Pajović.

Nakon prozivke u učionici, druženje je nastavljeno šetnjom kroz grad i zajedničkim ručkom.