SJEĆANJA

Majka Dražena Ričla: Čim dođe septembar i počne se bližiti godišnjica nesreće, nastaju i moje muke

Ima jedna divna emisija o Draženu, njegovom radu i životnom opusu. Kad osjetim da mogu i da sam spremna, pogledam je i, tako, sjetim se svog sina

"Crvena jabuka": U vrijeme tragedija bili su najpopularnija grupa u Jugoslaviji. Arhiva

Piše: L. S. R. / Avaz.ba

19.9.2019

Ovih dana obilježva se 33 godišnjica tragedije u kojoj su stradali članovi "Crvene jabuke" Dražen Ričl i Aljoša Buha.

Najpopularnija jugoslavenska grupa u tom trenutku krenula je na svoju prvu turnjeu. Trebali su imati koncert u Mostrau, ali ih je na putu iz Sarajeva zadesila tragedija.

Na rukometnom stadionu Kantarevac 18. septembra  okupilo se oko 1500 mladih koji su s nestrpljenjem očekivali početak koncerta. Kada su tehničari u 20.25 sati počeli štimati razglas , oduševljenje publike  je počelo dodatno rasti.

I onda, organizator obavještava okupljene da se koncert otkazuje zbog teške saobraćajne  nesreće koju su doživjeli članovi "Crvene jabuke." Na stadionu šok, nevjerica, zaprepaštenje, muk... Ljudi su u nevjerici počeli plakati.

U prvom fići, koji je vozio Zlatan Arslanagić, bili su još Dražen Ričl i basist Aljoša Buha. Iza njih u golfu su se vozili klavijaturist Dražen Žerić i bubnjar Darko Jelčić. 

U jednom oštrom zavoju iza Jablanice, fićo se zanio na lijevu stranu ceste i frontalno sudario s kamionom. Vozilo je bilo smrskano. Kad su drugi članovi prošli malo kasnije nisu niti posumnjali da su stradali njihovi prijatelji.

Buha je na mjestu poginuo, a Arsanagić i Ričl su bili teško povrijeđeni. 

Već drugi dan Arsanagiću je bilo bolje. Nažalost, Dražen Ričl se nije probudio iz kome u kojoj je bio dvije sedmice. Umro je 1. oktobra. 

 Draženova majka Elvira Deak živi sama u Sarajevu. I tuguje.

- Ima jedna divna emisija o Draženu, njegovom radu i životnom opusu. Kad osjetim da mogu i da sam spremna, pogledam je i, tako, sjetim se svog sina - kazala je svojevremeno za "Avaz".

Tada je i rekla:

- Čim dođe septembar i počne se bližiti godišnjica nesreće, nastaju i moje muke, koje me vraćaju na početak, na taj kobni dan. Zamislite koji je stres i pritisak kad imate osjećaj da se to jučer desilo, jer trenutak kad sam saznala da nema mog Dražena, ne izlazi iz glave, traje i trajat će dok budem živa. Onda, kad dođe 1. oktobar, samo mi je u glavi da ga preživim i da manje boli

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.