Tragedija koja se desila prije 33 godine na putu između Sarajeva i Mostara ispisala je jednu od najtužnijih stranica u historiji muzike na ovim prostorima.
Tog osamnaestog septembarskog dana 1986. godine, u to vrijeme najpopularnija grupa u bivšoj Jugoslaviji, „Crvena jabuka“, krenula je na svoju prvu turneju. Mostar je čekao mlade muzičke zvijezde iz Sarajeva, a negdje kod Jablanice dogodila se teška saobraćajna nesreća. Na licu mjesta poginuo je Aljoša Buha.
Dražen Ričl, u to vrijeme neprikosnoveni idol i ljubimac mladih širom Jugoslavije, zbog teških povreda helikopterom je prebačen na beogradski VMA. Omiljeni Para bio je u komi do 1. oktobra, kada je preminuo u 24. godini.Plakala je tada cijela država za prekinutom mladošću, a najteže je bilo Draženovoj majci Elviri Deak. Iz života joj je otrgnut sin jedinac. Elvira već 33 godine tuguje i samuje. U svom sarajevskom stanu živi sama od uspomena i sjećanja. I teška srca u javnosti progovara o svom Draženu.
Ipak, za „Dnevi avaz“ je ekskluzivno govorila. Spremala se jučer na Bare. Na Draženov grob.
- Kako je oko podne bila sahrana, ja obično odem u to doba na Draženov grob – kaže Elvira kroz teški uzdah.
Godine su tolike prošle od tragedije, ali rana na majčinom srcu je svježa. I zarasti ne može.
- Nakon 33 godine... Šta da vam kažem... Za mene nikada nema ni zaborava ni utjehe. Sve mi je teže i teže. Možda još više što se Dražen toliko i spominje – govori nam Elvira.
Mada je, dodaje, za nju veliki ponos to što se čuva uspomena na njenog sina.
- Drago mi je što se njegove pjesme još slušaju, što se on spominje - dodaje Deak.
Zdravlje je, kaže, poprilično služi. Unatoč svemu kroz šta je prošla.
- Imam dosta godina. Pa, eto, možete misliti kako je. Nemam neku bolest, svašta mi se u životu dešavalo. Nemam čime da se hvalim, a da se žalim neću. Tako to bude... – kaže nam Elvira.
