Muzičar Dejan Radanović, Sarajlija koji živi i radi u Sidneju uAustraliji, u razgovoru za „Dnevni avaz“ otkrio je kakva atmosfera vlada u ovoj nama dalekoj zemlji, koje mjere su poduzete, kako provodi vrijeme u karantinu i je li mu do pjesme u ovim teškim vremenima.
Radanović je po struci ekonomista finansijskog smjera, a firma u kojoj radi aktivna je i u ovo ludo vrijeme.
- U završnim smo fazama s nekim projektima, koji mogu biti finalizirani radom od kuće. Većina konsultanata, firmi koje su angažirane mogu raditi i rade od kuće – rekao je bivši član grupe „Punkt“.
Svaki slobodan trenutak koristi da se vrati svojoj velikoj ljubavi, muzici i produkciji.
- I u izolaciji za vrijeme pandemije koronavirusa sviram gitaru, pišem i brišem pjesme i tako ukrug. Vremena se ima, ali nekada ne i prave inspiracije. U kontaktu sam s bivšim članovima benda „Babysitter“. Razmišljamo da napravimo neku pjesmu i budemo virtuelno aktivni kao i mnogi drugi. Lijepi dio ovog karantina mi je vrijeme provedeno s porodicom. Pjesmom održavamo zdrav duh. Posebno uživam u duetima sa svojom šestogodišnjom kćerkom – otkrio je.
Pošto je Australija teritorijalno izolirana, imala je priliku da se koliko-toliko pripremi.
- Osnovni razlozi zbog kojih ljudi mogu napustiti svoje domove su odlazak na posao ukoliko osoba ne može uraditi svoj posao od kuće, kupovina hrane i ostalih potrepština, medicinska pomoć, vježbanje, ali maksimalno dvije osobe istovremeno. Škole su otvorene samo za djecu esencijalne radne snage, neki vrtići još rade. Ukoliko šetate, to možete raditi samo s osobama s kojima živite. Ukoliko želite da se vidite s nekim izvan vašeg kruga, to može biti samo jedna osoba i morate održavati distancu od 1,5 metara sve vrijeme. Na snazi su i kazne od 1.000 dolara na licu mjesta, a maksimalna kazna je i do 11.000 dolara i 6 mjeseci zatvora za one koji se ne pridržavaju striktnih uputa – kaže Radanović.
Kaže da ne bi želio da zvuči otrcano, ali nakon rata provedenog u Sarajevu pod opsadom virusa se baš i ne boji.
- Moramo se paziti, to bez daljnjeg. Ponašanje ljudi s kojima sam u kontaktu je manje-više dvojako. Ili su potpuno opušteni ili ne izlaze iz svojih domova. Općenito, Australija nije bila u recesiji više od trideset godina i ljudi su navikli na dobro stanje i lakoću u pronalasku zaposlenja. Ogroman broj ljudi je izgubio posao i moraju tražiti novčanu pomoć. Znam da iz bosanske perspektive Australija, možda, zvuči egzotično i kao obećana zemlja, ali siguran sam da će mnogi biti šokirani činjenicom da jedan od pet Australaca ima manje od 500 dolara ušteđevine. Veliki broj ljudi traži pomoć od psihologa i psihijatara. Trenutno je aktuelno e-zdravstvo, tj. tretmani putem video-audio komunikacije – zaključio je Radanović.
- Policija patrolira zajedno s općinskim rendžerima i uspostavljaju red na plažama i mjestima gdje se ljudi tradicionalno okupljaju u većem broju. Klupe za sjedenje, javni bazeni sve je obilježeno trakama upozorenja. Život se uglavnom odvija u kućama kao i u ostatku svijeta – otkrio je Dejan.
