JET SET

Zaštita autorskih prava i nejednak tretman pred zakonom

Asocijacija kompozitora - muzičkih stvaralaca. Amus

M.D.A.

4.5.2020

Zaštita autorskih prava jedna je relativno nova oblast u pravnoj praksi Bosne i Hercegovine, i uprkos nepovoljnom okruženju, nestabilnosti, nepostojanju kulture poštovanja tuđeg vlasništva i nepoštovanja samih autora, ipak bilježi sve bolje rezultate. Za put BiH ka EU i vladavinu prava, ovo je jedna od ključnih oblasti. Njenu provedbu u našoj zemlji trenutno vrši pet organizacija za zaštitu kolektivnih autorskih prava, od kojih je samo jedna uspjela ispoštovati visoke međunarodne standarde i integrisati se sa svijetom. No, kao i u mnogo drugih situacija, provedba zakona i pravila u BiH nije jednaka za sve.

Zašto je AMUS najuspješniji?

Među pet kolektivnih organizacija za zaštitu različitih vrsta autorskih prava na području Bosne i Hercegovine, Asocijacija kompozitora – muzičkih stvaralaca, od svog osnivanja do danas, jedina je koja bilježi konstantan rast i uspjeh. Kao organizacija koja prvenstveno zastupa interese autora kao pojedinaca, AMUS okuplja 996 članova i taj broj iz godine u godinu raste. Prvenstveni razlog rasta i uspjeha jeste što je ova organizacija uredila svoje poslovanje, ne samo u skladu sa domaćim zakonima, nego i međunarodnim standardima. U prvom redu, to znači poštivanje dva ključna zakona u BiH – Zakona o kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava te Zakona o autorskom i srodnim pravima, čiju striktnu primjenu nadzire Institut za intelektualno vlasništvo BiH.

Rezultat ovoga je da je AMUS uspio u svojoj svrsi – da zaštiti autorska prava stvaralaca koji su njegovi članovi i da prikupi rekordnu dobit koju isplaćuje autorima čija prava štiti. Ta suma je i do šest puta veća u odnosu na druge organizacije koje se bave sličnim poslovima, dok se isplata tantijema (honorara) vrši dva puta godišnje. Ovo se ima zahvaliti sistematičnom pristupu u poslu i uvođenju jasnih i transparentnih procedura, kako bi se steklo povjerenje ne samo autora, nego i cjelokupne javnosti u BiH ali i međunarodnih partnera, kada je rad ove organizacije u pitanju. Ovo znači da su svi podaci koje AMUS plasira u javnost lako provjerljivi, kako na web stranici organizacije, tako i u nadležnim institucijama koje kontrolišu njegov rad. A, godišnji plan rada u posljednjem periodu premašuje i 100 procenata od zadatih ciljeva.

Posebno značajan aspekt rada AMUS-a jeste međunarodno ostvarivanje prava, kako bh. autora u inozemstvu, tako i inozemnih autora u BiH, te stalno zaključivanje ugovora o zaštiti autorskih prava. Ovo je moguće jer je AMUS članica Svjetske konfederacije autorskih društava – CISAC, što podrazumijeva niz standardiziranih pravila i procedura za prikupljanje podataka i isplatu novca članovima. Podaci se prikupljaju putem licenciranog softvera COSIS koji se koristi širom svijeta, a Stručna služba organizacije ovo radi uz korištenje svjetske baze podataka WID i baze autora IPI. Ovo znači da se domaći autori stavljaju na svjetsku mapu stvaralaca muzičkih djela i time štite i naplaćuju njihova autorska prava širom svijeta putem sličnih organizacija u drugim zemljama. Članstvo u Svjetskoj konfederaciji autorskih društava podrazumijeva upravo ovo – dobru organizaciju, efikasnost i transparentnost, kako bi se proces ostvarivanja autorskih prava uopšte mogao odvijati.

Pored AMUS-a, koji je po svim parametrima vodeća domaća organizacija ove vrste, srodnim poslovima bave se i Asocijacija izvođača i svirača (AIS) i Udruženje za zaštitu prava proizvođača fonograma ′Fonogram′ koji štiti prava producenata prve snimke muzike. Prema dostupnim javnim podacima, ostale dvije organizacije ne ostvaruju ni približne rezultate, iako kao i AMUS, imaju istu startnu osnovu te rade na osnovu istih zakona i pod kontrolom su istog državnog regulatora – Instituta za intelektualno vlasništvo. Dokaz ovome su jednostavni podaci o broju članova, ostvarenim prihodima, podjeli honorara autorima te međunarodnim ugovorima koje ove organizacije potpisuju ili ne potpisuju. Pored ovoga, tu je i transparentnost rada kao jedan od najbitnijih kriterija kako bi organizacija uopšte imala kredibilitet da štiti autorska prava u odnosu na same autore, korisnike autorskih prava, institucije i svoje potencijalne međunarodne partnere.

Rekordna poslovna godina

Mjerenje uspjeha svake od organizacija koja se bavi zaštitom autorskih prava moguće je vidjeti jednostavnom analizom uspjeha u prikupljanju naknada za autorska prava iz različitih izvora, kao što su radio i televizijske stanice, kablovski operateri i drugi. Uspjeh u prikupljanju sredstava direktno je povezan i sa opstankom kreativnih industrija u Bosni i Hercegovini koje se bave muzičkim stvaranjem, kao i u drugim dijelovima svijeta. Zahvaljujući zaštiti svojih prava putem organizacija koje ih štite na kolektivnoj osnovi, autori mogu nastaviti da stvaraju i svoja djela promovišu kako u zemlji tako i inozemstvu. U ovom kontekstu, 2019. godina bila je posebno uspješna, a ovdje se opet izdvaja AMUS.

Na osnovu revizorske analize koju je zatražila ova organizacija, ukupni prihodi za 2019. godinu bili su 5.159.495 KM, a najveći dio novca je isplaćen upravo za autorske honorare. Ovaj, kao i svi ostali budžeti, AMUS-a i drugih organizacija, planiraju se i izvršavaju u skladu sa striktnim pravilima koje nalaže Institut za intelektualno vlasništvo BiH. Prema revizorskoj ocjeni, efikasnost i uspjeh u poslovanju, odražava se kroz omjer prikupljenih prihoda i troškova poslovanja po različitim osnovama. Rashodi, prema pravilima Instituta, trebaju biti u omjeru od 30 posto od ukupnih prihoda.

Naziv prihoda/rashoda 2019.

Prihodi AMUS 5.175.641

Troškovi poslovanja AMUS 1.512.255

Autorski honorari (tantijemi) 3.193.605

Humanitarni rashodi i kulturne namjene 263.370

Rezervacija za autorske honorare 206.411

Ukupni rashodi 5.175.641

Iako je AMUS u prethodnim godinama imao nepovoljnije poslovanje uslijed niza objektivnih okolnosti u Bosni i Hercegovini, boljom organizacijom poslovanja postignuti su rezultati koji su nadmašili sve prethodne godine. Za druge dvije asocijacije, AIS i Fonogram, finansijski podaci još uvijek nisu javno dostupni za 2019. godinu, i pored obaveze da se tako uradi, ali je revizorska analiza napravila poređenja za do sada dostupne godine – period 2016-2018.

Asocijacija izvođača i svirača – AIS u ovom periodu imala sljedeće pokazatelje.

Naziv prihoda/rashoda 2018. 2017. 2016.

Prihodi od usluga 693.790 899.327 467.095

Ostali prihodi 710 15 11.000

Prihodi 694.500 899.342 478.095

Materijal i energija 3.850 3.261 2.125

Vanjske usluge i sudski troškovi 74.979 64.232 32.044

Plate i druga primanja zaposlenih 98.760 106.334 86.362

Naknade organima/komisijama i ugovori 78.042 79.676 58.923

Amortizacija 1.731 1.625 1.108

Ostali poslovni rashodi 2.010 1.488 566

Humanitarni rashodi i kulturne namjene 22.136 6.925 3.000

Tantijeme i rezervacije 412.992 635.801 293.967

Rashodi 694.500 899.342 478.095

Razlika (prihodi-rashodi) 0 0 0

Dok su podaci za Asocijaciju FONOGRAM za navedene tri godine prikazani u narednoj tabeli.

Naziv prihoda/rashoda 2018. 2017. 2016.

Prihodi od usluga 899.754 479.371 307.479

Ostali prihodi 8.362 4.455 562

Prihodi 908.116 483.826 308.041

Materijal i energija 2.709 5.123 948

Vanjske usluge i sudski troškovi 140.499 96.095 59.197

Plate i druga primanja zaposlenih 43.964 28.156 18.944

Naknade organima/komisijama i ugovori 66.680 34.666 26.914

Amortizacija 1.854 2.085 1.057

Ostali poslovni rashodi 3.125 5.251 5.784

Humanitarni rashodi i kulturne namjene 32.834 6.500 0

Tantijeme i rezervacije 616.451 305.950 195.197

Rashodi 908.116 483.826 308.041

Razlika (prihodi-rashodi) 0 0 0

Posluju li svi transparentno?

Za ostvarivanje autorskih prava na području Bosne i Hercegovine ključna je provedba zakona, ali i pravično postupanje samog Instituta za zaštitu intelektualnog vlasništva. S obzirom da je BiH zemlja koja je još uvijek nema široko rasprostranjenu praksu zaštite autorskih prava i kulturu poštivanja tuđeg vlasništva, sudski procesi koji se vode, najvećim dijelom zahvaljujući AMUS-u, donose i novu praksu i postavljanje novih standarda. Ovo se odnosi i na same organizacije za zaštitu autorskih prava koje često nemaju kvoruma ili se pod utjecajem interesnih skupina, te javnost stiče utisak da one ne funkcioniraju te da se ne treba plaćati naknada za korištenje muzičkih djela. Uz ovo, tri javna RTV emitera uopšte ne plaćaju naknadu za emitiranje autorskih sadržaja, što je očit primjer kršenja zakona. Tome su doprinijeli i pojedini kablovski operateri koji su dostavljali pogrešne podatke o broju svojih korisnika, što je također narušavalo provedbu zakona i proces zaštite autorskih prava.

Sve navedeno govori o kompleksnom okruženju u kojem organizacije za zaštitu autorskih prava rade na području Bosne i Hercegovine, u jednom relativno novom području koje se tiče izgradnje pravne države koja bi se mogla uspješno integrirati u međunarodne okvire. U svakom slučaju, ključnu ulogu ovdje igraju organizacije i njihov način rada, koji danas u mnogim oblastima nije jednako tretiran od strane regulatora i u kojem se transparentnost u radu ne poštuje na zadovoljstvo svih strana. Iako bi sve organizacije trebale zbog kompletne muzičke industrije i njenog razvoja, ispunjavati sve postavljane kriterije od strane Instituta za intelektualno vlasništvo i shodno važećim zakonima, to u mnogim segmentima nije slučaj. Za ovo postoji niz činjenica koje su mogu lako provjeriti, a koje imaju veze upravo sa transparentnošću rada koja utječe na sve ostale aspekte poslovanja. Evo samo nekoliko primjera.

Institut za intelektualno vlasništvo, za početak, AMUS-u ne dozvoljava održavanje sjednice Skupštine elektronskim putem u vrijeme pandemije koronavirusa jer ovo nije predviđeno statutom organizacije, iako jeste Poslovnikom o radu Skupštine, kako bi se donijele neophodne odluke. Iako je elektronska sjednica održana, uz većinsku podršku članova, kako bi se donijele neophodne odluke u vanrednoj situaciji, Institut ovo ne priznaje i upozorava AMUS na mogućnost oduzimanja dozvole. Razlog – neusvajanje traženih odluka, koje, zapravo, jesu usvojene. U isto vrijeme, AIS održava elektronsku skupštinu i to o najbitnijem pitanju – raspodjeli honorara svojim članovima. Ovakvo ponašanje Instituta posebno je začuđujuće kada svi članovi organizacija trebaju posebnu podršku svojih matičnih organizacija kako bi prebrodili jedinstveni krizni period u kojem nisu u mogućnosti stvarati i nastupati.

Neravnopravnost organizacija koje su po zakonu ravnopravne i različita primjena zakonskih standarda, ogleda se i kroz primjer zaključivanja autorskih ugovora sa sličnim organizacijama u inozemstvu. Na bazi reciprociteta, AMUS isplaćuje autorske honorare stranim autorima i ubire uplate za bh. Autore još od 2015. godine, dok dvije srodne organizacije Fonogram i AIS do sada nisu izvršili niti jednu uplatu stranim kolektivnim organizacijama tj. izvođačima i obratno. Rad tj. nerad organizacija se ogleda i kroz broj članstva koji bi trebao biti dostupan javnosti. Broj članova AIS-a nije poznat, broj članova FONOGRAM-a je 17 dok broj članova AMUS-a ima tendenciju da pređe 1.000. U stvarnosti, situacija bi trebala biti drugačija jer bi AIS kao Asocijacija izvođača i svirača trebala imati najviše članova s obzirom na veću brojnost izvođača svirača i izvođača pjevača. Sve ovo kroz svoj rad detaljno bi trebao provjeravati sam Institut i nalagati jednake mjere svima, međutim, na štetu same industrije, trenutno to ne radi. 

Još jedan očit primjer je da sama softverska rješenja u svim organizacijama nisu jednaka. Dok AMUS kao primjer dobre organizacije koristi certificirane i međunarodno priznate softvere za ovu oblast, drugim organizacijama je dopušteno da koriste usluge drugih kompanija za ove potrebe. Uz ovo, na primjer, AIS je odlučio da neće uvrštavati djela i autore iz BiH u međunarodne baze i ostvarivati dodatni prihod jer navodno treba odobrenje Agencije za zaštitu ličnih podataka, za što agencija nema niti mogućnosti niti vidi potrebu. Institut ovim povodom nije djelovao, iako je samom AMUS-u naredio objavljivanje imena i privatnih adresa svih autora koje zastupa, što u konačnici graniči za kršenjem Zakona o zaštiti ličnih podataka. Ovo su samo neki od primjera koji pokazuju neravnomjernu primjenu zakona prema kojima radi sam Institut, a što u konačnici ima odraza na same autore zbog kojih sistem zaštite autorskih prava i postoji. Na kraju, sve se svodi na transparentnost – transparentnu provedbu zakona, transparentan rad organizacija i transparentnu zaštitu autorskih prava. Barem nominalno, zakon bi trebao biti jednak za sve.

Autor - AMUS


Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.