Jednu od najlepša balada ""Tonka", voljenu širom nekadašnje Jugoslavije, napisali su Rajko Dujmić i Momčilo Moka Popadić, članovi "Novih fosila". 

Ovaj čuveni kompozitorsko-pjesnički tandem bili su i bliski prijatelji. Zajedno su stvarali vječne pjesme, putovali, radili, a ponekad bi se i napili. Tako su 22. septembra 1980. u Zagrebu pili vino koje je Momčilo Popadić doio s rodne Korčule. Natočio je piće, uzeo papir da napiše pjesmu svojoj supruzi Tonki Čović - Popadić, a Rajko Dujmić se latio gitare. Pošto Tonka, novinarka "Slobodne Dalmacije" iz Splita, nije znala da izgovori "r", Popadić je napisao "Tonka reci cvrčak, Tonka reci more, brzo nešto reci da ne bude gore". 

Dujmić je preko ramena virkao na papir i tiho svirao klavir. Kada je pjesma bila gotova, u 3 sata ujutru pozvali su Tonku i pjevali. Shvatila je da su pripiti, pa im nije zamjerila što su je probudili.

Ttako se rodila ova velika pjesma, a od tada do danas, skoro svako kad upozna ovu gospođu, Popadićevu muzu, kaže joj: "Tonka reci cvrčak", što ona i učini. Sećanja na njenog Moku i dalje su snažna, često zaplače kad čuje ovu baladu. Sudeći po pričama ljudi iz njene okoline, ali i intervjuima koje je davala, čini se da je na život ljuta, od kada je 1990. njen Moka umro.

Ova balada je objavljena 1981. godine na albumu "Budi uvijek blizu". Na ploči se nalaze i hitovi "Plava košulja" i "E, moj Saša", a prodata je u skoro 500.000 primeraka.