UMJETNIK I PJESNIK Rok legenda nakon sedam godina objavio album “Nuspojave”

Goran Bare: Sevdah i sufizam utjecali su na moje pjesme

Razgovarala: Lejla KARAHMET-PUJAGIĆ
27.05.2018 22:32

Goran Bare (53) za većinu je jedna od najvećih rok legendi na brdovitom Balkanu. Ovaj veliki umjetnik i pjesnik neuništive harizme, sa svojim kultnim “Majkama”, krajem marta je, nakon sedmogodišnje pauze, objavio album “Nuspojave”.

U intervjuu za “Dnevni avaz” Bare nam je govorio o odlasku mladih ljudi iz regije, muzičkoj sceni i o tome je li očekivao da će njegov najnoviji nosač zvuka izazvati ovako pozitivne reakcije i da se već smatra albumom godine.

- Spremamo se za snimanje spota. U junu počinjemo sa svirkama. Više ne idemo na kvantitet nego na kvalitet. Imat ćemo manje koncerata, ali će biti kvalitetniji u svakom pogledu. Nastupat ćemo samo u većim gradovima pa ljudi koji žive okolo, ako im se to sluša i gleda, neka dođu. Mislim, nećemo sad svirati u svakom selu i svakom gradiću nego će to biti samo veći gradovi, recimo Sarajevo, Zenica, Mostar, Banja Luka, Split, Rijeka, Beograd, Zagreb, Ljubljanu smo već odsvirali, pa Maribor – otkrio je Bare.

 Ljepota i grozota

Album "Nuspojave" objavili ste nakon sedam godina. Sa sedam novih pjesama, osvajate top-liste. Mnogi Vas hvale.

    

- Drago mi je što se ljudima sviđa album. Iskreno, nisam očekivao nikakve reakcije. Očekivao sam, zapravo, loše kritike. Ljudi su naviknuli na drugačiju muziku od mene.

Odakle ste crpili inspiraciju?

    

- Pa, iz života oko sebe, iz sebe, iz te samoizolacije. Iz svega pomalo.

Objasnite nam svoje interesiranje za sufizam i šta je za Vas sevdah?

- Za mene je sevdah jedan od najoriginalnijih i najljepših muzičkih izražaja. O sufizmu sam gledao jednu emisiju. Prikazivali su ljude u tim hramovima kako pjevaju. To je bilo toliko prekrasno da sam zaplakao. Tako da sam, onda, počeo čitati o tome i o pjesniku Rumiju i povijesti.

Ako jedan Robert Plant može pjevati nekakve marokanske pjesme i onda ljudi kažu da je to cool, zašto ja, onda, ne bih pjevao sevdah, koji je moje naslijeđe, ne samo naslijeđe bosanskih muslimana nego i moje naslijeđe. Turci su ovdje bili stotinama godina.

Šta je za Vas popularnost? Bježite li od nje?

- Popularnost je ružna stvar za mene, jer ljudi svašta sebi dopuštaju. Ima tu i lijepih stvari, kada vam priđe neko i čestita vam, zaželi vam sreću i poljubi vas. Ali, ima i grozota. Kad vas neko uhodi, kao mene jedna baba na benzinskoj pumpi, koja je počela vikati: “Evo ga, evo ga, hodi ovamo”, unuka je zvala. “Evo, držim ga, hodi, hodi!” Kao da je psa uhvatila. Ima, zaista, groznih stvari. Zato sam se malo i povukao, da se to malo slegne. Kad sam vidio da se sleglo, onda sam se ponovo pojavio.

Vaš gost

Koju poruku šalje "Ljubav krvari" i šta opisuje?

- Meni je to jedna od najboljih pjesama koje sam napisao. Pjesma o nestajanju romantike kod ljudi, vjere u ljepotu, u poštenje, u istinu. Znači, danas se sve vrti samo oko novca tako da ljubav krvari i to je teško. Ja sam spreman, sve bih dao da je spasim, ali ja sam sam.

Koliko je stvaralaštvo Dejvida Bouvija (David Bowie) iz sedamdesetih godina utjecalo na Vaš najnoviji uradak?

- Bouvija veoma volim, baš taj njegov period iz Berlina, kraj sedamdesetih. Ali, više su na mene utjecali sevdah i sufizam, naročito u pjesmi “Ljubav krvari”. Zatim, Igi Pop (Iggy) s albumom “The Idiot”, pa njemačka grupa “Neu”, koja je bila aktivna početkom sedamdesetih godina. Inače, njemački eksperimentalni rokenrol iz sedamdesetih, to više nego Dejvid Bouvi, koji je prevelik za mene. Ne mogu se ja nikako s njim upoređivati.

Hoće li biti koncert u Sarajevu?

- Volio bih doći u Sarajevo. Sada sve zavisi od ljudi, jesu li spremni da nas ugoste. Imamo to u planu, ali ne možemo mi sve sami. Mora neko biti tu da nas dočeka.

Da li muzička takmičenja pomažu ili odmažu mladim osobama?

- Odmažu. Moraš, jednostavno, izučiti zanat i imati neko zaleđe iza sebe, život iza sebe. “Moj život je moje pokriće, to nisu izmišljene priče i pred nikim on ne uzmiče”, to je stih jedne pjesme.

Naše zemljice

Izjavili ste da Vam je malo dosadio zvuk gitare. Jeste li uspjeli pobjeći od toga?

- Nije meni dosadio zvuk gitare kao gitare nego onaj stari zvuk, onaj američki, južnjački. Krivo sam se izrazio. Inače, američka muzika mi je dosadila. A ovaj bend, znači “Majke” nekad, klinci koji su svirali sa mnom, oni su samo prašili. Svirali su, zapravo, britansku inačicu ritam i bluza kao “The Who” i “The Rolling Stones”. Meni je to dosadilo. I ovo što sam sada uradio, htio sam raditi još početkom osamdesetih, ali eto, nisam imao s kim. I, eto, hvala Bogu, sad sam našao ljude i napravio to što sam

Šta je za Vas rokenrol?

- Rokenrol je za mene život. Što kaže Igi Pop, život nije igra.

Ljudi, držite se!

Imate li možda neki recept kako da se ljudi spase od današnjeg stresa, frke i trke?

- Ne mogu se spasiti. Ljudi koji vode ove naše zemljice, to njima ne ide u prilog. Njima ide u prilog da ljudi imaju što više problema pa, onda, oni te probleme, kao, rješavaju i hvale se. To su minorni problemi, prave probleme, normalno, ne rješavaju. Oni se hvale kako su pomogli nekome da sagradi kuću i tako to. Ljudi, držite se, ne dajte se, borite se, opstanite!

Svijet ne ide u dobrom pravcu

Iako ste se, kako kažete, distancirali od svih dešavanja, recite nam ipak, kuda ide ovaj svijet?

- Ne ide u dobrom pravcu. Samo kad vidim ove što njim vladaju, dođe mi da plačem. Mislim, koji su to likovi koji sve ovo vode?

Da sam mlađi, i ja bih otišao

Zašto mladi ljudi odlaze?

- Pa, ne vide ovdje budućnost i atmosfera je užasna. Tako da ih više tjera atmosfera nego to što nema posla. Ovo je neizdrživo, ove silne afere. Ljudima je dosta i odlaze. I neka odlaze. Da sam mlađi dvadeset godina, otišao bih i ja.

NA VRH