SPLITSKI PING-PONG Saša Antić, kreativno pero hrvatske grupe TBF

Saša Antić: Mi u regionu još nismo naučili ni razvrstati otpad

Razgovarala: Lejla KARAHMET-PUJAGIĆ
08.07.2018 22:09
A
A
A

Kreativno pero ping-pong grupe TBF Saša Antić nastupio je nedavno u glavnom gradu Bosne i Hercegovine sa svojim momcima. I ovaj put popularni Splićani osjetili su predivnu atmosferu, neopterećenu i prirodnu energiju sarajevske publike, koja, kako kaže Antić, uvijek izvlači najbolje iz njih. 

Ljeto su započeli radno, s puno dogovorenih nastupa, a nakon toga krenut će sa stvaranjem novog materijala, koji za sada pomalo skiciraju, otkrio je u intervjuu za „Dnevni avaz“ Saša. Osim o nastupima, govorio nam je i koliko muzika može promijeniti svijet, stanju u društvu, koje vrijednosti vladaju, odlasku mladih, šta bi za njega bio idealan svijet i može li zamisliti život bez Splita.

 Šta je za Vas muzika?

- Radost, utjeha, snaga, mir, tuga, sreća... Velika magija, što joj se više predaješ, više ti daruje.

Poznati ste kao društveno angažiran bend. Može li muzika nešto promijeniti?

- Sigurno da može promijeniti nešto, počevši od duše pojedinca, a to je već dovoljno. Nismo nikada zazivali revoluciju. Vremenom stekneš uvide kako se bitne stvari u suštini ne mijenjaju. Ali, uvijek sam bio vjeran ideji da se čovjek treba ne samo po savjesti već i po etičkoj i prirodnoj odgovornosti odreći doze komfora u korist općeg dobra.

Neka gungula

Prema kojem zakonu djeluje TBF?

- Oko svega se moramo baš svi složiti. Za to nekad treba vremena, ali naučili smo da nema smisla nigdje žuriti.

 Šest muškaraca u grupi. Ko je glavni?

- Nema glavnog, sve radimo u dogovoru i jednoglasno.

Opišite nam proces Vašeg umjetničkog stvaranja?

- Najčešće krećemo od gotovog teksta i obično imam neku ideju vodilju, približni tempo i skicu melodije refrena i onda od toga krećemo graditi. Bilo je i pjesama koje sam pisao na već gotovu muziku kao „Smak svita“, a također i nekih koje su nastale kad bi gotov tekst legao na instrumental, koji je nastao u nekoj improvizaciji kao „Mater“.

Objasnite nam ping-pong muzički stil TBF-a?

- Od samih početaka nastupali smo sa živim bendom, mada su prva dva albuma rađena sempliranjem i programiranjem. Bilo je tu dosta utjecaja i trip-hopa i drugih stilova, tako da smo u nekoj zezanciji smislili ping-pong kao vlastiti žanr.

Sve ukrug

 Izjavili ste da planirate napisati knjigu, kako napredujete?

- Nisam još ni počeo. Treba za to mira i tišine, a kod mene uvijek neka gungula.

Šta, prema Vašem mišljenju, pokreće ovaj svijet?

- Teško je to sažeti u definiciju, ali čini se da se tu radi o iracionalnoj strani ljudskog bića. Najviše stranica povijesti ispisale su najniže strasti, slučajnosti i greške. 

Društvena situacija u regionu i cijelom svijetu, u kojem pravcu idemo?

- Neke stvari idu nabolje, ali sporo i nesrazmjerno sa spoznajama i mogućnostima čovječanstva. Nije teško zamisliti blisku budućnost u kojoj će se ljudi sve više nadograđivati tehnologijom, bogati kvalitetnom, a siromašni škartom, što će još više produbiti društvene razlike. S druge strane, planeta je iscrpljena i zagađena. Klima nepovratno poremećena i nepredvidljiva, živimo u svijetu gdje je s jedne strane pojedinac oslobođen moralnih autoriteta i nametnutih identiteta, ali isto tako sve manje obrazovan u duhu humanističke i idealističke filozofije. Prepušten je medijski promoviranoj ideologiji potrošnje, profita, konformizma i trenutnog zadovoljstva. Ta neobrazovanost zna inteligenciju odvesti u nihilizam, narcisoidnost i bešćutni materijalizam, pogotovo u svijetu spektakla koji stvarnost oponaša i možda najviše zbog toga i raste vjerski fanatizam. Iz tog sukoba profitiraju korporacije koje sponzoriraju politiku i medije i stvar se vrti ukrug. A mi u regionu još nismo naučili ni razvrstati otpad, retardirali smo iz plemenskih u rodovske zajednice. Obrazovanje je preuzelo klijentelistički modus politike, a sve više i imperativ profita i debelo zaostaje za civilizacijskim tehnološkim dostignućima i naporima.

Buđenje inteligencije

Kakve vrijednosti danas vladaju?

- Trudim se da uvijek budem pozitivan i optimističan, ali, nažalost, moram biti realan i zaključiti da je danas kod nas, a i u svijetu, previše sebičnosti, trivijalnosti i materijalizma. Čovjek kakvog je idealizirala renesansa i prosvjetiteljstvo na naslijeđima grčke filozofije je nositelj paradigme moderne demokracije i države blagostanja je ostao u prošlosti. Javna sfera je skoro pa nestala pred navalom privatnosti, zabave i lake zarade. Definitivno smo ušli u idiokraciju, humanistička sekularna i socijalna etika se relativizira i uporno pokušava kompromitirati od svjetske korporativne mašinerije i domaćeg militantnog nacionalizma. Mislim da nam je potrebno buđenje inteligencije i ponavljanje gradiva iz filozofije njemačkog idealizma i ekologije.

Šta mislite o odlasku mladih iz cijelog regiona?

- Mislim da je to s jedne strane katastrofično, jer ide u prilog negativnoj selekciji u raspodjeli društvene moći, koja je kod nas već sad na feudalnoj razini. S druge strane Hrvatska je u EU, tako da je to ustvari i pogodnost članstva. Ljudi prirodno odlaze u uređene sredine, gdje mogu živjeti od svog rada. Prosječna američka porodica promijeni pet lokacija tokom života. Taj model je, naravno, drugačiji od evropskog jer je naš identitet bitno tradicionalno nacionalno određen. Ali danas tehnologija omogućava odličnu komunikaciju, tako da lakše pada samoća u tuđini, a tu su i jeftini letovi.

Srce vuče nazad

Možete li zamisliti život bez Splita?

- Nema šanse. Mogao bih živjeti bilo gdje neko vrijeme, ali srce bi me uvijek vuklo nazad. To je normalno, tu sam rođen i tu sam odrastao, a Split je i objektivno divan grad za život.

Samo smisao, a nikada samo svrha

Šta bi za Vas bio idealan svijet?

- Onaj do kojeg bi se došlo poštivanjem Kantovog kategoričkog imperativa. Dakle, "djeluj samo po onoj maksimi za koju možeš u isto vrijeme htjeti da postane opći zakon". Ili u drugoj varijanti  "djeluj samo tako da ljudstvo, kako u tvojoj osobi tako i u osobi svakog drugog, uvijek vidiš kao smisao, a nikada samo kao svrhu."

Filozofija je lijek

Kako vidite današnjeg čovjeka?

- Nema zajedničkog nazivnika. U naprednim demokracijama i na velikom tržištu čovjek može imati vjeru u slobodu i valorizaciju sposobnosti ako je spreman na fair-play saradnju, kolektivnu akciju i protest. A u sredinama kao što su naše čovjek je prepušten sam sebi, pun nepovjerenja u politiku, medije i u bilo kakvu promjenu. Izmanipuliran je i iskorišten od vjerskih zajednica i politike, koji iz vlastitih korporativnih interesa protežiraju društveni šljam, oduzimaju mu se iz dana u dan mnoge pogodnosti socijalne države dosegnute minulim humanističkim naporima. Na kraju se čovjek povlači u svoj privatni svijet, gleda svoja posla i dosta mu je vlastite bijede, sprda se na vlastiti račun i na kraju ostaje gorčina. Ali postoji i za to lijek, a to je filozofija.

Više o:

Saša Antić TBF