U PREPUNOJ SKENDERIJI

Prvi poslijeratni koncert Balaševića: Da se nečega bojim, ja bih se sakrio u Sarajevo

Sjeća se da je tada protiv njega vođena medijska kampanja i da su ga vrijeđali na razne načine

Piše: A. Č.

20.2.2021

Prvi poslijeratni koncert Đorđe Balašević u Sarajevu održao je 1998. godine u prepunoj Skenderiji

- Dolazeći ovamo bio sam ispraćen iz Novog Sada, studenti su došli rano ujutro pred našu kuću, došao je pekar donio je perece za put. Došao je predsjednik grada, došli su mnogi da pošalju svoju ljubav ovamo sa nama, ima puno ljudi koji misle kao mi a koji nemaju načina da to kažu a koji su mislili na vas. Sad je to lako reći, znaš ono, ali postoje neke stvari, kao ono, možda sam mogao više pomoći, ali pjesma se ne čuje… Ja sam htio pjesmom da spasim svijet. 

Jedan prosječan minobacač može da zaguši sve stihove koje sam ja ikad napisao… To je tako. Ipak, ja sam rekao doći ću, oni su pitali da li se bojim, osvanuli su to jutro u štampi natpisi ‘Na Balaševića se sprema atentat u Sarajevu’. Ali, samo da vam kažem… Da li se bojim da dođem u Sarajevo? Da se nečeg bojim ja bih se sakrio u Sarajevo. Vidite djeco, ok, ja idem i to je zapisano i to tako mora biti… Ne bojiš se za svoj život, ne bojiš se atentata? Ja kažem, ako je to cijena da dva dana budem na nišanu nekog luđaka, oni su mogli pet godina da budu na nišanu… Eto i meni načina da bar dva dana budem Sarajlija… - kazao je Balašević 1998. godine u Skenderiji.

Balašević: Eto i meni načina da bar dva dana budem Sarajlija. Avaz

Nakon 18 godina, ponovo je sjetio ovog koncerta. 

- Bio sam prvi koji je odavde otišao tamo. Odlazeći tamo, činilo mi se da radim vrlo lijepu stvar. Otišavši tamo shvatio sam da ne radim lijepu, nego jednu neprocjenjivu stvar za šta sam ovdje bio izložen svim mogućim uvredama - rekao je Balašević.

Sjeća se da je tada protiv njega vođena medijska kampanja i da su ga vrijeđali na razne načine.

- Jednom prilikom sam bio na ulici sa svojom srednjom kćerkom, kada je potpuno nekontrolisani tip počeo nekim polualkoholiziranim, polušizofrenim glasom da viče, da psuje… U nekim situacijama, da sam bio sam, ja bih to riješio na neki drugi način. Ali, bio sam sa djetetom koje je tada imalo 16 godina. Bilo mi je vrlo kilavo da sad odlazim, da se pravim da ne primjećujem to. Vratio sam se i riješili smo to, mislim da je bio poprilično zbunjen. Bio je lokalizovan kao još neki slični pokušaji narednih dana - sjeća se Balašević dešavanja nakon povratka iz Sarajeva.

- Saznao sam da sve to potiče od toga što je neposredno prije tih ispada mladi, upravo promovisani ministar informisanja, se pojavio u vrlo gledanoj emisiji i nazvao me jefitnom fukarom koja je išla tamo da pjeva za one muslimane umjesto da pjeva za srpsku djecu. Bilo je to, u najmanju ruku, neukusno, jer naš čitav taj dolazak u Sarajevo bio je zamišljen kao pomoć svoj djeci u BiH koja su stradala od mina i bombi i kojima su bile potrebne proteze”, kaže Balašević.

Dodaje da je dolazak u Sarajevo bio jedan gest vrlo pažljivo određen.

Balašević je preminuo jučer u 67. godini. Prije četiri dana primljen na Infektivnu kliniku gdje se liječio od upale pluća.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.