EKSKLUZIVNI INTERVJU

"Avazov" vremeplov: Supruga Davorina Popovića prvi put progovorila za medije 2011. godine

Da je Davor živ, možda bi se na kraju čak i iselio iz Sarajeva, poručila je tada Sanja Popović

Sanja Popović sa sinom Dariom uslikana 2011. godine. Avaz

H. J. I.

11.4.2023

Davorin Popović,  legendarni Pjevač umro je 18. juna 2001. godine, ali sjećanje na njega živi i danas, ne samo u rodnom Sarajevu te Bosni i Hercegovini već i u cijeloj bivšoj Jugoslaviji.

Sarajlija u srcu i duši svoj rodni grad nije htio napustiti ni u najtežim danima agresije, a slavu grada pronio je još ranije pjevajući sa nezaboravnim "Indexima". 

Sanja Popović, supruga Davorina Popovića je u ekskluzivnom intervjuu za "Dnevni avaz" koji je objavljen u oktobru 2011. godine prvi put progovorila za medije. 

U nastavku pročitajte šta je Sanja tad poručila. 

- U srcu Sarajeva – na potezu između FIS-a i zgrada u Mis Irbinoj - odvijao se život jedne od najvećih muzičkih legendi na ovim prostorima Davorina Popovića.

FIS je bio omiljena Pjevačeva kafana, a živio je u svega nekoliko koraka udaljenoj zgradi. Upravo tu smo se susreli s Davorinovom suprugom Sanjom i sinom Dariom. Svih deset godina, koliko je proteklo od Davorinove smrti, Sanja nikada nije govorila za medije. Salijetali su je sa svih strana, ali je njen odgovor uvijek bio - kategorično ne.

Suze i pjesme

I nama je rekla isto kada smo se prije nekoliko dana susreli kod Parka Mirze i Davorina. Zbog sina je, kaže, pristala samo na fotografisanje. Ipak, pozvali smo je da sinu pravi društvo dok razgovaramo s njim i da u FIS-u svi zajedno popijemo kafu... I između dva gutljaja kafe i duhanskog dima priča je krenula spontano i udovica Davorina Popovića otvorila nam je srce.

- U javnost nisam izlazila ni kada je Davorin bio živ. Ni on nikada nije pričao o svom privatnom životu. Mi smo bili porodica koja je živjela sasvim normalnim životom - govori Sanja, koja u Sarajevu radi kao pravnica.

I onda se to sve srušilo u junu 2001. godine. Davorin je nestao tako brzo, kao da ga je neko ukrao. Sanja je ostala sama sa desetogodišnjim sinom. I nije joj bilo lako. Godinama su se znani i neznani kitili imenom „Indexa“ i Davora, proglašavali se njihovim prijateljima, organizirali razne manifestacije, koristili se ugledom ovog velikog pjevač a i grupe... Jedina manifestacija koju porodica Popović podržava je ona koju posljednjih godina organizira Tomislav Kašljević „Indexi i prijatelji“, a koja će 14. oktobra biti upriličena u sarajevskom „Cinemasu“ te dva dana poslije u Beogradu.

Intervju sa Sanjom Popović objavljen u "Dnevnom avazu" 2011. godine. Avaz

- To je koncert posvećen „Indexima“ i drago mi je da je Kašljević to organizirao onako kako treba, za razliku od ostalih, kao što su Josip Dujmović. Ali, ja sam to zabranila! Ne može se tako koristiti ime Davorina Popovića i na koncu sam to osigurala u Institutu za zaštitu intelektualnog vlasništva. A ovo što Tomo radi, zaista je lijepo. Ono što su „Indexi“ ostavili, slušat će još mnoge generacije poslije nas - govori Sanja.

Na nekim od koncerata na kojima su bivše jugoslavenske zvijezde pjevale hitove „Indexa“, bili su Sanja i Dario. Davorinovim najbliž ima to nije bio koncert nego emotivni doživljaj koji dira direktno u srce.

- Suze je teško zadržati. Najteže mi padne prva pjesma - govori Sanja.

Ne krije razočarenje ljudima i institucijama. Mnogi su, kaže, zaboravili Davorina.

- Ljudi iz drugih bivših jugoslavenskih republika mnogo ga više cijene nego ovdje. I spremniji su pomoći. Što se tiče izvođačkih prava, ja ovdje nemam ništa, dok nam nešto šalju iz Hrvatske. Danas svi govore: „Ja sam bio Davorinov prijatelj.“ Mrtva usta ne govore, ali ja znam da su njegovi prijatelji, uglavnom, umrli. Mnogo se obećavalo – te koncert za porodicu, te da će dijete dobiti penziju... Ništa od toga nije bilo ogorčeno iznosi Sanja.

Prodala je imanje svojih roditelja i dokupila suprugov stan kako bi njihov sin dobivao makar minimalnu penziju.

- Evo, niko me nije pitao ni za ovaj spomenik u Parku. Meni se ovo nije svidjelo, ali nisam se pitala. Nikada ovo ne bih dozvolila. Ne znam koliko je para ovdje uloženo, radije bih to dala u humanitarne svrhe. Davor bi sigurno tako želio i ne znam kako bi on reagirao da je ovo vidio - otvoreno govori Sanja.

Naš razgovor sa Sanjom

Dario je nenametljivo pratio sa strane. Kao da je u svakoj riječi saznavao nešto novo o ocu. Jer, imao je samo deset godina kada ga je izgubio.

- Vidio sam kakvi su ljudi. Sada prepoznajem dobre i loše. Ne sjećam se mnogo toga vezano za oca, ali mi je nekoliko scena ostalo upečatljivo. Kada je dolazio u Belgiju za vrijeme rata na moj 4. rođendan... Nikada neću zaboraviti kada sam prije ekskurzije išao tati u bolnicu... To mi je često pred očima - govori Dario.

Sve se promijenilo

Gorčinu koju u sebi nose Sanja i Davor, ostavljaju ispred vrata svog doma. U svoja četiri zida čuvaju uspomenu na svog Davorina. Sjećaju se lijepih, zajedničkih trenutaka. No, muzika „Indexa“ rijetko se čuje u njihovom domu, jer bi se, kako Sanja kaže, uz pjesme bacila u neka raspoloženja...

- Suze čuvam za kuću, a s osmijehom izlazim na ulicu - dodaje Sanja.

Na kraju ove priče, koja, uz sjećanje na lijepa vremena, nosi i dozu razočarenja, Sanja Popović nam je rekla:

- Sve se ovdje promijenilo. Ništa više nije kao što je bilo. Da je Davor živ, možda bi se na kraju čak i iselio iz Sarajeva. Ne znam...

Košarka i muzika

Dario je od oca naslijedio ljubav prema košarci, ali se u muzici baš ne pronalazi.

- Pjevao sam u školskom horu pa sam počeo mutirati... Nešto me muzika baš ne privlači. Ali, muzika „Indexa“ je klasika. Nikoga nisam upoznao da mi je nešto ružno rekao za „Indexe“ - govori nam Dario, ne krijući ponos.

Tetka i koncert

- Deset godina od Davorinove smrti strašno je brzo proletjelo. Nevjerovatno - govori Sanja.

Ona će u srijedu biti u „Cinemasu“ na koncertu kojim će biti odata počast preminulim članovima „Indexa“. Dario kaže da bi on volio otići i u Beograd.

- Moja tetka, tatina sestra, živi tamo. Kod tetke sam često, ali na koncertu u Beogradu još nisam bio – govori Dario.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.