Džanan Musa, jedan od najmlađih debitanata u elitnoj Euroligi i velika nada bosanskohercegovačke i svjetske košarke, nastavlja impresionirati svojim igrama u dresu Cedevite iz Zagreba.
Mladi Bišćanin standardni je član prvaka Hrvatske u Regionalnoj ABA ligi, ali dobija sve više prostora i u najjačem evropskom klupskom takmičenju Euroligi.
Nijedan njegov nastup ne ostaje nezapažen. Poput lava, maksimalno grabi svaku šansu koja mu se ukaže. Zabija, skače, igra u napadu, odbrani te izuzetno mirnom rukom redovno publiku diže na noge.
U razgovoru za “Dnevni avaz” Musa je govorio o svojim prvim košarkaškim koracima, uzorima i ambicijama, ali i o njemu najdražim nastupima - onima u nacionalnom dresu.
Rad i upornost
Opišite nam svoje prve košarkaške korake?
- U Košarkaškom klubu Bosna XXL iz Bihaća napravio sam prve korake u karijeri. Brat Džannis bio je taj koji me je oduvijek podsticao i, uz njegovu pomoć i bezuvjetnu podršku, počeo sam trenirati. U početku je to bilo rekreativno, sve dok nisam došao u Košarkaški klub Koš u Sarajevo, odakle je, zapravo, i počela ozbiljna priča.
Veliku ulogu u mojim prvim koracima odigrali su prvi čovjek Koša Sejo Bukva te treneri Enes Numanović i Salih Keljalić. Kasnije, kada sam već stigao do kadeta, sve je podignuto na mnogo viši nivo. Marljivo sam trenirao i za kratko vrijeme postigao sam zaista mnogo.
U decembru 2014. godine prešli ste u Cedevitu. Jeste li zadovoljni klubom, uivjetima, kolegama...?
- U protekloj godini, koliko živim u Zagrebu i igram za Cedevitu, velikim trudom i upornošću prešao sam put od kadeta do standardnog prvotimca. Sve što su me naučili u Košu, prenio sam u Cedevitu.
Treneri su vrhunski, a atmosfera i odnosi s kolegama iz kluba više nego dobri. Imam običaj reći da smo mi jedna velika klapa. Zaista funkcioniramo poput prave porodice.
Poznato je da ste imali i ponudu jednog od najvećih evropskih klubova, grčkog Olimpijakosa, ali ste se ipak odlučili za Cedevitu?
- Imao sam poziv i Cedevite i Olimpijakosa, a za Hrvatsku sam se opredijelio najviše zbog majke, kako bi mi ona bila bliže. Još sam veoma mlad, a i dosta sam vezan uz roditelje, koji su mi veliki oslonac u životu. Oni su bili prvi i glavni razlog za moju odluku, a potom i odlični uvjeti koje mi je moj trenutni klub ponudio.
Nerijetko, ipak, ističete da su Vam najdraži nastupi oni odigrani u nacionalnom dresu.
- Apsolutno. Reprezentacija je za mene svetinja i važnija mi je od bilo kojeg kluba. Imao sam mnogo ponuda i pozive iz reprezentacija Hrvatske i Turske, ali nikada u životu, ni za kakav novac, ne bih ostavio reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Nema boljeg osjećaja nego predstavljati svoj narod.
S obzirom na to da ste veliki patriota, kako ste doživjeli doček u Sarajevu, na kojem je bilo 50.000 ljudi, nakon što ste osvojili zlato na Evropskom prvenstvu za kadete u Litvaniji?
- Iskreno, takvom uspjehu se niko nije nadao. Otišli smo na Evropsko prvenstvo kao autsajderi i svakako da smo očekivali borbu za plasman u vrh. Kada smo već stigli do polufinala, pruženu šansu smo maksimalno iskoristili. Svojim nastupom smo pokazali da uvijek dajemo posljednje atome snage za ovu zemlju.
Dokazali smo i to da ljudima u BiH treba zaista malo da se dignu i da nam pruže podršku kakvu smo dobili od “BH Fanaticosa”, koji su nam uručili i novčanu donaciju. Zbog takvih ljudi, mi ćemo se i dalje boriti i ginuti za državni dres.
Napad na zlato
Jeste li upravo zbog ljubavi prema domovini odbili ponudu kluba iz Turske, koja je bila uvjetovana prihvatanjem njihovog državljanstva?
- Moj dječački san bio je da zaigram za Fenerbahče, a to je upravo klub za koji sam dobio ponudu. Meni su, kao mladom igraču, ponudili veliki novac, a mojim roditeljima posao u Turskoj. No, zbog svoje domovine, odustao sam od onoga o čemu sam maštao još kao dječak.
Veoma bi malo ljudi postupilo isto na Vašem mjestu?
- Nadam se da ima još ljudi koji bi tako postupili. Naravno da je bilo teško odbiti, ali kada sam raščistio sam sa sobom, shvatio sam da nisam neko ko ostavlja svoj narod.
Znate, oni najveći se ne poznaju samo u dobru. Ja sam uvijek uz svoj narod, i u najtežim momentima, a mi očekujemo da će BiH ponovo biti uz nas kada odemo na Svjetsko prvenstvo do 17 godina u Španiji. Ova generacija ide u napad na zlato.
Dakle, mislite da BiH ima šansu osvojiti svjetsko zlato u Španiji 2016. godine?
- Pobjedu nećemo staviti kao primarni cilj, ali ćemo se svakako žestoko boriti. Uz dobar rad, upornost i kolektivnu igru kakvu smo do sada imali, otići ćemo na krov svijeta. Vjerujem da ćemo za nekoliko godina biti u svim selekcijama, zajedno s najvećima na svijetu.
Poznato je da s kolegama iz reprezentacije imate fantastičan odnos.
- Oni su moja braća, a moji roditelji njih gledaju i vole kao svoje sinove. Sa ponosom uvijek kažem: “Moj brat Njegoš”, “moj brat Sani.”
Upravo sada, dok sam žurio kod zubara, gledao sam Sanija (Čampara, op. a.) i Čerkeza (Emir Čerkezović, op. a.) kako igraju jedan protiv drugog u utakmici Spars - Sloboda. Iako ne znam konačan rezultat, vidio sam da je Sani dao pet poena. Sretan sam kada njima dobro ide i njihovi uspjesi me raduju kao vlastiti.
Početak puta
Imate li uzore u košarci ili nekoga od koga ste mogli učiti?
- Ugledam se na NBA zvijezdu Kobija Brajanta (Kobe Bryant), kao i na svog brata, koji je trenutno, zajedno sa menadžerom Cedevite, zaposlen kao moj menadžer. Oni su zaduženi za marketing kako bih se ja u potpunosti mogao posvetiti treninzima. Uz mene su stalno i moja su velika podrška.
Koga možete izdvojiti kao najboljeg igrača protiv kojeg ste do sada imali priliku igrati?
- Grk Vasilis Spanulis iz Olimpijakosa je legenda, igrač kojeg respektujem do te mjere da mogu reći da je najbolji protiv kojeg sam igrao. I ostale, dakako, cijenim, ali za njih ne mogu reći da su moji uzori niti da su pretjerano bolji od mene u ovom poslu.
Kakve su Vaše ambicije u košarci, koliko daleko namjeravate ići?
- Da se ne lažemo, Cedevita je moja prolazna stanica. Tu sam trenutno i dajem maksimum, ali to je tek početak mog puta. Moj život je košarka i za nekoliko godina namjeravam postati najbolji igrač svijeta.
Vjerujem da ću do svoje 20. godine biti tamo gdje su u ovom trenutku Lebron Džejms (LeBron James) i Brajant. Potencijal je tu, sve ostalo zavisi od mog truda i zalaganja.
Utakmice Sarajeva doživljavam kao da ja igram na terenu
Poznato je da ste vatreni navijač Fudbalskog kluba Sarajevo i da ste nedavno dobili člansku kartu bordo tima.
- Dok su drugi dječaci navijali za Barcelonu ili Real, ja sam uvijek prednost davao bordo timu. Za to mogu zahvaliti svom ocu i bratu, ali i prijatelju Samiru Radovcu, koji igra za Sarajevo, tako da te utakmice doživljavam kao da igram na terenu zajedno s njima.
Samir i ja smo zajedno snimali reklame i družili se što mi je svakako razlog više da navijam za Sarajevo i, samim tim, pružim podršku svom velikom prijatelju.
Imam djevojku koja me podržava
Već ste neko vrijeme u emotivnoj vezi. Je li i Vaša djevojka iz Bihaća?
- Malo je škakljivo pitanje. Tačno je da sam u vezi, koja je počela prije Evropskog prvenstva. Djevojka se zove Ela Begović, iz Bihaća je, zajedno smo pet mjeseci. Sretan sam što imam djevojku koja me prati i pruža mi podršku. Za nju, svoje roditelje, brata i najboljeg prijatelja, uvijek nađem vremena.
Novu godinu ću dočekati kod kuće
Gdje ćete dočekati 2016. godinu?
- Novu godinu namjeravam proslaviti u krugu najbližih, s djevojkom i najboljim prijateljem u Bihaću kako bih iskoristio slobodno vrijeme koje imam za praznike. Pred nama je veoma turbulentna sezona i poslije neću imati vremena za odlazak u Bihać.
Većina mojih kolega iz kluba su porodični ljudi, koji su svoj život podredili Zagrebu pa se to i od mene očekivalo. U početku je bilo teško, a sada sam se već navikao.
Život u Zagrebu veoma je turbulentan
Kakvi su noćni izlasci u Zagrebu?
- Kada se bavite košarkom i svakodnevno imate treninge po dva-tri puta, veoma je nezgodno trošiti vrijeme na izlaske. Uvijek je upitno hoće li nam nakon izlaska ostati dovoljno energije za sve obaveze.
Povremeno izađem s Nemanjom Gordićem, klupskim i reprezentativnim kolegom, s kojim sam se najviše zbližio. Život u Zagrebu veoma je turbulentan tako da slobodno vrijeme koristim za odmor.