Svjetsko prvenstvo u tri države donijelo je izazov kakav ranije nije viđen – ogromne udaljenosti između gradova domaćina. Među polufinalistima najviše je putovala Engleska, koja je do završnice prešla više od 22.500 kilometara.

Ekipa Tomasa Tuhela (Thomas Tuchel) stalno se vraćala u bazu u Kanzas Sitiju, odakle je putovala na utakmice u Atlanti, Bostonu, Meksiko Sitiju i Majamiju.

Njihov naredni protivnik Argentina također je bila smještena u istom gradu, ali je prešla nešto više od 12.800 kilometara, što je za skoro deset hiljada manja razdaljina od Englske. 

Francuska je, s druge strane, imala najpovoljniji raspored – većinu utakmica odigrala je na istočnoj obali i prije polufinala protiv Španije prešla tek 3.200 kilometara. Furija je prešla više od 19.000 kilometara. 

Pitanje koje se postavlja jeste koliko ovakva putovanja mogu utiecati na fizičku spremu igrača. Tačan odgovor teško je dati, ali je selektor Norveške Solbaken upozorio da su letovi, klima-uređaji i stalne promjene lokacija počeli ostavljati posljedice na ekipe.

Hoće li hiljade pređenih kilometara postati faktor u završnici, teško je procijeniti. Ono što je sigurno jeste da Engleska do polufinala nije stigla samo kroz teške utakmice, već i kroz najduže putovanje od svih preostalih kandidata za titulu.