Zvjezdan Misimović je nedavno zvanično stupio na dužnost direktora A-reprezentacije Bosne i Hercegovine.
- Nakon uspješne igračke karijere, u kojoj je za reprezentaciju BiH upisao 84 nastupa i postigao 26 golova, Zvjezdan Misimović je imao različite dužnosti u Nogometnom savezu Bosne i Hercegovine (NSBiH). Obavljao je poslove tim koordinatora i tehničkog direktora A-selekcije, te savjetnika Izvršnog odbora NSBiH za fudbalska pitanja.
Uz brojne uspjehe koje je ostvario tokom karijere, najvažniji je svakako plasman na Svjetsko prvenstvo 2014., a put u Brazil upravo je, majstorskim potezima, trasirao Misimović kreirajući igru našeg tima - piše u jednom od članaka iz sportske rubrike bh. medija.
Sve tačno i sve jasno. Misimović je bio veliki igrač, dao je mnogo reprezentaciji, ali sada je vrijeme da (kada je već tu) da doprinos kakav je davao na terenu.
Hoće li i može li, ostaje da se vidi, ali naša reprezentativna uzdanica je u posljednje vrijeme bila više uzdanica čelnika Nogometnog saveza, prije svih Vice Zeljkovića. Prešutno je Miske amnestirao sve, od izbora Ivajla Peteva (Ivaylo), pa do utakmice u Rusiji, koja se, nasreću, neće igrati.
Zašto se jedan ostvaren čovjek poput Zvjezdana Misimovića, sa sjajnom karijerom, zarađenim novcem i poštovanjem među navijačima, bez obzira na to što je svojevremeno „ispaljivao rafale“ prema selektoru Ćiri Blaževiću, u proteklom periodu ponašao kao nečiji potrčko ili nečiji čuvar leđa, to baš nije najjasnije.
Ono što je mnogo bitnije je period koji je pred nama. Ne mora Misimović, ako nije galamdžija, dići javno glas na, recimo, izjavu Vice Zeljković da je za Sergeja Barbareza Savez zaključan, ali uz neku banjalučku večericu (bilo ih je, nije da nije) može reći da to nije uredu, da treba okupljati ljude koji su dali nešto reprezentaciji, a ne tjerati ih od nečega što njima sigurno mnogo znači.
Da se ne lažemo, nije Miske tamo neki miš, kako bi to narod rekao. On itekako ima svoj stav o mnogo čemu, ali treba se konačno nametnuti, izaći iz sjene ljudi koji vode Savez, posebno iz sjene Vice Zeljkovića.
Prvi potez i prva pobjeda bi bila da predloži nekog Barbareza, Konjića, Spahića, Hibića, Bolića, Topića... da se približe reprezentaciji. Da pruži ruku Miske i pokaže da oni koji su i na beogradskoj Marakani branili boje BiH imaju mjesta u tom Savezu NSBiH i u toj reprezentaciji.
Ako će nastaviti kao kada je bio savjetnik, nema tu puno hljeba, ali nadati se da se može i hoće izdići, zajedno s Džekom na terenu, i - nadati se - nekim boljim selektorom, te povesti tu reprezentaciju u pravom smjeru.
