Dok je Sarajevo proteklog ponedjeljka na posljednji počinak ispraćalo dvojicu svojih mučki ubijenih policajaca, počast stradalima odavali su građani cijele BiH, pa tako i Travnika, u kojem su prije 20 godina u podmetnutim eksplozijama u razmaku od svega mjesec ubijena, također, dva policijska službenika.
Tog dana ubijeni su Admir Hebib (1969.), Kemal Kojić (1960.), Dragan Miljanović (1967.), Slaven Markešić (1965.), Srđan Bosiljčić (1963.), Elvir Šovšić (1974.), Hamid Humić (1959.), Jasmin Čamidžija (1968.) i Izet Karšić (1959.)
Na tijelu su bile evidentne povrede vatrenim oružjem. Radilo se o prostrelinama i znam samo da je bilo više povreda vatrenim oružjem, tvrdio je dr. Ilijas Dobrača.
Krivci ni danas nisu pronađeni. Pola godine ranije, 1996., AID je potresla još jedna afera: otmica Nedžada Herende, što je još jedna nezavršena priča.
Saznao sam da se Ćelo neće predati nama, već nekom iz Predsjedništva. Delegacija je izvela Ćelu i odvela ga. Unutra su ostali jurišnici, niko mi nije ništa rekao šta da radim, opisao je Rusmir Mrković, jedan od vođa operativnih grupa koje su provodile akciju „Trebević 2” u oktobru 1993. godine, a prenijeli „Dani”.
Bili su to: Caco, Hasić, Pecar, Ramić, Seferoviće, Haskić, Čolaković, Nane, Hrković, Kubat, Čačkić, Špico, Kurtović, Rakići, Tuzović, Topalović, Delalić, Jukić, Demirović, Hota, Kadić, Kapur, Rovčanin...
Nakon kraćeg boravka gospodina Pušine, iz stana su izašli prisutni, među kojima i Topalović, i smješteni su u pomenuti džip i u pratnji Golfa uputili se prema gradu. U pasažu objekta na ulazu broj 17 pronašli smo 7 leševa, u stubištu ispred ulaza još dva leša uniformisanih lica Armije BiH, opisao je Anđić, čiji izvještaj su prenijeli „Dani”
Tokom izvršenja plana akcije „Trebević 2” nije bilo jasno preciziranih zadataka, a kamoli da se znalo šta je stvarni cilj. To je vidljivo i iz izvještaja koje su vođe timova pojedinačno kasnije prilagale združenom timu Armije i MUP-a koji je odgovarao za akciju
Povod za tekst “Tajna operacija Ševa” urednice i novinarke sedmičnika „Dani” Vildane Selimbegović, objavljen 20. oktobra 2000. godine, bila je tadašnja najava da će u Velikom parku u Sarajevu 26. oktobra 2000. prvi put jedna zvanična delegacija položiti cvijeće na mezare i grobove mladića poginulih oktobra 1993., u noći obračuna s dijelovima komande Desete brdske i Devete motorizirane brigade.
U junu 1993. odobren je plan za eliminaciju Mušana Topalovića Cace, Ramiza Delalića Ćele i Ismeta Bajramovića Ćele. Šokantan podatak skriven u planu „Ševa” glasi: treba ukloniti i Sefera Halilovića, netom smijenjenog komandanta Armije BiH .
U istrazi koja je otpočela trebalo je saslušati i neka lica iz X brigade, koji su važili kao predstavnici Stranke. Pored ostalih, i načelnika personalnih poslova, kroz čije evidencije su prošli mnogi od privedenih, unesrećenih, mučenih i pobijenih, prema podacima kojima se tada raspolagalo. Taj personalac će, kasnije, postati jedan od čelnika SDA, piše Alibabić
Sjetih se da sam čuo da je "iz velikih usta", prije neki dan, nekom savjetovano da neke ljude u ovim bazama treba "poklopiti da živi ne izađu”, opisuje Alibabić u knjizi svoja sjećanja iz oktobra 1993. kada je ubijen Mušan Topalović Caco
