Općinski sud u Sarajevu donio je presudu u sudskom sporu u slučaju novinara Remzije Balića, preživjelog logoraša hadžićkih kazamata, koji je zbog dvije uzastopne negativne ocjene jedini u historiji Općine Hadžići dobio otkaz s posla.
U presudi Općinskog suda, koja je donesena 15. novembra ove godine, navodi se da se prihvata Balićev tužbeni zahtjev te da je tužena Općina Hadžići dužna nadoknaditi tužiocu troškove parničnog postupka u iznosu od 1.582,40 KM i vratiti ga na posao.
Balić je 24. aprila 2014. godine podnio tužbu protiv ove općine zbog povrede prava iz radnog odnosa. Podsjetimo, Balić je za 2012. i 2013. godinu dobio negativne ocjene od svojih pretpostavljenih, a koje su bile paravan i za otkaz s posla, iako on nikada ni minutu nije zakasnio na posao, nikada mu nije odbijeno od plaće, niti je imao bilo kakve sankcije, kao ni primjedbe na ispunjavanje radnih zadataka.
Balić, o čemu je naš list već pisao, smatra da je meta za odstrel postao onda kada je izdao knjigu "Šest logora pakla", koja govori o zločinima nad civilima Hadžića. Sada o detaljima pakla kroz koji prolazi zbog otkaza priprema knjigu "Mobing teži od šest logora pakla".
U obrazloženju presude ističe se da je postupak ocjene rada državnog službenika Balića propisan članom 33 Zakona o državnoj službi FBiH nezakonito proveden, te je navedeno da je ocjena njegovog rada od pretpostavljenih u Općini Hadžići potpuno paušalna.
- Ocjena rada tužioca nije zasnovana na rezultatima postignutim u realiziranju poslova prethodnim opisom radnog mjesta i ciljevima za određeni vremenski okvir - piše u presudi.
Dugogodišnji mobing
- U navedenim rješenjima nije iznesena nijedna konkretna činjenica, odnosno dokaz da je tužilac odbio izvršiti neki posao koji se od njega zahtijevao. Ukoliko je istina da tužiočev rad u 2012. godini nije zadovoljavao, da su njegovi nadređeni morali bar jednom u toku godine podnijeti prijavu za težu i lakšu povredu dužnosti, usmeno ili pismeno upozoriti na neizvršavanje obaveza, sankcionirati ga odbijanjem određenog iznosa od mjesečnog dohotka i slično, što, međutim, nije učinjeno, jer za tim nije bilo potrebe. Donošenje ovakvog rješenja o ocjenjivanju državnog službenika od tuženog zapravo je konkretna manifestacija dugogodišnjeg mobinga koji se provodi prema tužiocu – stoji, između ostalog, u obrazloženju presude.
