Četvrt stoljeća prošlo je od 29. februara i 1. marta 1992. godine, kada je 2.073.568 Bosanaca i Hercegovaca izašlo na referendum i odgovorilo na pitanje koje je glasilo: “Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH - Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?”  

Paravojne formacije

Rezultat glasanja bio je da se 99,44 posto građana pozitivno izjasnilo o ovom pitanju i izglasalo nezavisnost domovine, a samo njih 6.073 od ukupnog broja izašlih bila su protiv. Taj, ali i dani i godine koji su uslijedili ušli su u historiju.
  
Nažalost,  samostalnost i slobodu zemlja je platila najvišom cijenom - desetinama hiljada ljudskih života. Na glasanje i demokratsko pravo građana dio srpskog naroda, okupljen oko SDS-a, uzvratio je na najbrutalniji i najnehumaniji način. Uvod u najkrvaviju agresiju na jednu evropsku zemlju neviđen od Drugog svjetskog rata počeo je barikadama u pojedinim sarajevskim naseljima. Dan nakon referenduma pale su i prve žrtve koje su mučki ubili pripadnici srpskih paravojnih formacija koje su tih dana pokušale ugušiti volju i prava većine stanovnika ove zemlje. 

Prije 25 godina održan referendum

U općinama koje su bile pod kontrolom SDS-a, koji je na sve načine opstruirao održavanje referenduma, glasanje nije moglo biti održano, pa su biračka mjesta otvarana u najbližim mjestima u kojima su građani mogli na miru ispuniti svoju dužnost.

Dan nezavisnosti, 1. mart, jedan je od najznačajnijih datuma u novijoj BiH, rekao je za “Avaz“ bivši pomoćnik ministra unutrašnjih poslova RBiH Avdo Hebib.

Hebib: Postali svoji na svome 

- Od Kulina bana do današnjih dana, imali smo dosta tih dana državnosti, ZAVNOBiH-a, AVNOJ-a... Međutim, u ovo novije vrijeme kada su htjeli totalno da unište BiH, mi smo referendumom održavotvorili BiH, a međunarodna zajednica ju je priznala. Dakle, stjecanjem nezavisnosti ponovo smo postali svoji na svome - rekao je Hebib.

Naša obaveza

Nedžad Mulabegović, predsjednik Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI), u izjavi za „Avaz“ podsjetio je da je 1. mart jedan od najznačajnijih datuma u novijoj historiji zemlje te da ga treba obilježiti na adekvatan način. 

 Prve barikade u Sarajevu: Uvod u krvavu agresiju 

- To je i naše opredjeljenje s jedne, a s druge strane to je i naša obaveza prema onima koji su živote ugradili u temelje ove savremene BiH, i naša obaveza prema mladim pokoljenjima koja dolaze iza nas da im stvorimo jedan osjećaj pripadnosti, da njeguju to, te da kao civilizovan narod obilježavamo tradiciju naše države - kaže Mulabegović. 

Mulabegović: Stvarati osjećaj pripadnosti 

Profesor Omer Ibrahimagić, pravni ekspert i prvi predsjednik Ustavnog suda FBiH, za „Avaz“ kaže da je 1. mart jedan od najznačajnijih praznika BiH. Na pitanje vjeruje li da će se 1. mart jednog dana obilježavati u cijeloj BiH, Ibrahimagić kaže da je visoki predstavnik u BiH bio u obavezi da protumači Dejtonski sporazum koji, tvrdi, osigurava legitimitet 1. martu kao prazniku. 

 Ibrahimagić: 1. mart je državni praznik 

- To su izlizane fraze da ćemo jednog dana ovo ili ono. Što bih ja vjerovao da ćemo jednog dana to obilježavati ako možemo danas uraditi ako se poštuje Ustav kao sastavni dio Dejtonskog sporazuma i ako je Aneks 10 sastavni dio toga, Dejtonskog sporazuma, i visoki predstavnik je ovlašten da bude posljednji tumač sporazuma? Treba natjerati tog visokog predstavnika da radi svoj posao - kaže prof. Ibrahimagić.

Prve žrtve

Već tokom priprema za referendum ubijen je Abdulah Kovačević, jedan od zagovornika referenduma iz Vražića kod Čelića. Njega su još u novembru 1991. oteli rezervisti bivše jugoslavenske vojske, a njegovo tijelo unakaženo je pronađeno 6. januara 1992. na brdu Žunovo, nedaleko od njegovog rodnog mjesta. 

Kovačević: Ubijen tokom priprema referenduma 

Prva žrtva u Sarajevu bio je Kenan Demirović s Kobilje Glave. Ovaj 17-godišnjak 2. marta 1992. pošao je obići djedov mezar, kada je kukavički ubijen iz zasjede. Istog dana srpski specijalci na Trebeviću ubili su i Ramu Bibera. Ovaj radnik GRAS-a s kolegom Abdulahom Rizvanovićem radio je na osiguranju trebevićke žičare. Dan nakon toga, život su izgubile i dvije žrtve iz Hercegovine Arminko Pošković i Zoran Grebović. Njih dvojica ubijena su na Čemernom. 

Priznanje države i početak agresije 

Odluci o referendumu u BiH prethodilo je donošenje Briselske deklaracije o Jugoslaviji od 17. decembra 1991., na temelju preporuka Međunarodne arbitražne komisije, kojom je predsjedavao Francuz Robert Badinter (Robert Badinteur). Tim dokumentom konstatirana je disolucija SFRJ i tadašnje republike su pozvane da se do 23. decembra 1991. izjasne o nezavisnosti.

Agresor je na civilizirani čin uzvratio krvavim zločinima  

Republike su dobile obećanja da će do 15. januara biti i međunarodno priznate. No, tog dana objavljen je izvještaj Badinterove Arbitražne komisije, u kojem je konstituiranje BiH kao suverene države uvjetovano još jedino referendumom njenih građana.

Glasački listić

Na osnovu toga, Skupština Bosne i Hercegovine, u skladu s Ustavom, 26. januara 1992. donijela je Odluku o raspisivanju referenduma o budućem statusu Republike. 

Zemlje Evropske zajednice priznale su Bosnu i Hercegovinu 6. aprila 1992., ali tada je istovremeno počela i stravična agresija na našu zemlju.