Skoro će godina otkako demobilisani borci preživljavaju u šatorsko-kontejnerskom kampu u centru Sarajeva. Kad su određivali lokaciju za proteste, bivši su ratnici rezonovali da je korisno biti tu pred sjedištem Vlade FBiH, stalno pred očima premijera Fadila Novalića i njegovih ministara.  

U međuvremenu, Novalić i ekipa preselili su se u drugi dio grada. Daleko od parola i ratnih zastava. Razumljivo, borci su se našli u belaju. Htjeli bi pred Federalnu vladu, ali tamo gdje se ona sad nalazi fali slobodnog prostora za podizanje privremenog naselja. A nema ni Čukinog „Šetališta“, gdje su često svraćali...

Ipak, da ovdašnja vlast sve dijeli sa svojim narodom, pa i proklete smještajne probleme, dokazala je ministrica finansija Jelka Milićević. U reakciji na prošlosedmičnu „Minutu“ dopremijerka je demantirala da je imala zamjerke na kvadraturu i osvijetljenost svog novog kabineta, a negirala je i verbalne sukobe s Novalićem.

Istina je, tvrdi dalje ministrica, da je prostor za njen ured neadekvatno dislociran u potpuno drugi dio „Energoinvestovog“ nebodera te je, samim tim, bila previše udaljena od premijera. I protiv toga se, piše u dopisu, pobunila.

Nažalost, poznato nam je da političari u BiH nemaju smisla za humor. I da su hronično alergični na satiru.

Ipak, u njihovim dopisima ponekad se nađe i ponešto novo, važno, korisno... Odvajajući bitno od nebitnog, dijeleći žito od kukolja, ministrici je preko tastature u pismo izmigoljilo zvanično priznanje da Vlada FBiH u svom novom sjedištu zapravo nema salu za održavanje sjednica!

„To će predstavljati problem u budućem funkcioniranju Vlade“, poručila je Milićević. K'o da gledam premijera kako vrckavo dobacuje: „Nemamo salu za sjednice. Al' zato ni borci nemaju gdje razapeti šatore.“