Dan je Evrope! Prije 73 godine poražen je fašizam. Dobro, okolo fašista ima i više nego je to higijenski prihvatljivo, ali, formalno-pravno, ujedinjena Evropa plemenita je ideja o slobodnom društvu utemeljenom na antifašizmu.

Balkanske vladajuće elite najčešće nisu zainteresirane za civilizacijske teme. Naprotiv, na površini egzistiraju čete tranzicijskih buržuja nacionaliz(a)ma koje u državicama nastalim na razvalinama pobjednice Drugog svjetskog rata, uz šovinističku egzaltiranost, promoviraju mržnju bezumno marširajući u istom stroju s nacistima iz naših sokaka.

S druge strane povijesti, na obilježavanju godišnjice slavne Bitke za ranjenike, kad su, siguran sam da znate, partizani herojski povaljali fašiste (četnike, ustaše, švabe i žabare) ponovo nije bilo nijednog vladajućeg političara. Umjesto da se ugleda na svog inteligentnijeg prethodnika, na Sulejmana Tihića dakle, Bakir Izetbegović s antifašizmom se ni u putu nije sreo. Zato je šef SDA u subotu izbjegao okuke oko Jablanice. Kažu ljudi da on u ovaj hercegovački gradić svrati na pečenje i pivu nularicu. Jer, Izetbegovića antifašistička povijest naše države zanima taman koliko i geografsko porijeklo janjaca na ražnju.

Šta reći o blajburgašu Draganu Čoviću i njegovom antifašizmu? Nekad veliki Jugosloven, danas Hrvatina sa dna kace. Politički ucjenjivač što istjeruje dobro, a utjeruje zlo, čak i vlastitom narodu. Čović se posljednji put osjećao momački i antifašistički još davne '87. Ono kad je štafeta zadnji put prošla kroz Mostar.

I treći u vreći, Mladen Ivanić. Svojevremeno deklarirani antifašista i perspektivni partijac-komunista na visokim položajima. Već duže vrijeme sumorni i sivi nacionalista. Ivanić je razočarao jer je između velikosrbina i Evropljanina za sebe izabrao pogrešnog.

Trojicu veseljaka iz Predsjedništva BiH u Berlinu dočekuje moćna kancelarka slobodnog svijeta. Dan pobjede kod Angele Merkel! Zvuči kao naslov nekog akcionog filma u kojem bi Bakir, Dragan i Mladen mogli dobiti po ušima...