Grad mrtvih

MINUTA

Grad mrtvih

Uobičajeno se civilizirani svijet prisjetio Srebrenice. Jer 11. juli najtragičniji je datum moderne Evrope. Povijesni trenutak kad je Zlo uvjerljivo trijumfiralo. Crna tačka 20. stoljeća gdje su ritualno i mitomanski ubili i posljednju nadu da, ipak, negdje u prikrajku, lijeno drijema i postoji neko nevidljivo i nedodirljivo Dobro, neka supermoćna “šesta flota” zadužena za čuvanje i odbranu ljudskog dostojanstva. I danas Zlo divlja balkanskim geografijama. Eno, poglavice mu još u Hagu. Keze se žrtvama, naslađuju njihovom mukom. Direktno, pred tribunalskim kamerama, svima u lice...

Za najveće medije u srbijanskom komšiluku o srebreničkom genocidu govore izvođači zločinačkih radova. Zlikovci i ubice pričaju, jadnatimajka! Od Tome Kovača do Vojislava Šešelja. Strašno je na šta liči Srbija pod Aleksandrom Vučićem. Zapuštena je to provincija u kojoj kretene sa posebnim potrebama mobiliziraju za najodvratnije poslove. Negiranje genocida njihova je specijalnost. I neki poseban monstruozni užitak.

Čega se pametan stidi, budala se ponosi, kaže narodna mudrost. Ovdje, kod nas, u prvim redovima suludi su rajkevasići i slična šovinistička gamad, koja je, eto, i poslije 23 duge godine u stanju i mogućnosti verbalno vrijeđati, kopati po bolnim ranama. Da je ovo zemlja morala, da je država od zakona i pravde, lajavcima bi preventivno montirali brnjice na njuške, a pristup medijima i društvenim mrežama najstrožije bi zabranili. Zbog mentalnog zdravlja nacije.

Još jedna godišnjica genocida je prošla, a poželjne ljudske katarze većine sunarodnjaka ubica i koljača iz jula 1995. na vidiku nema. Nažalost, zločin se isplati(o)! S tim su se pomirile čak i preživjele žrtve. Treba li se, stoga, nadati nekoj ljepšoj i sretnijoj budućnosti u Srebrenici? Možda je preteško prevaliti preko jezika, ali tamo, u našem gradu mrtvih, šanse su zauvijek izgubljene! Jer, jednom što je ubijeno, više ne može oživjeti.

Preuzmite aplikacije Dnevnog avaza za Android i iOS.

Povezano
NA VRH