U odličnom romanu „Nezemaljski izraz njegovih ruku“ Miljenko Jergović piše o akterima Sarajevskog atentata, u kojem su prije sto i kusur godina zanesenjaci iz „Mlade Bosne“ likvidirali Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju. Oslanjajući se i na povijesne činjenice, Jergović vješto plete priču oko dvije centralne figure - ubijenog nadvojvode i Gavrila Principa, siromašnog podstanara u ulici Oprkanj što i danas vodi iz Telala ka Bravadžiluku na Baščaršiji. Uglavnom, radi se o izvanrednoj književnosti preporučljivoj, kako to učestalo nabadaju tragikomični knjiški selebritiji, čak i za plažu...
Pade mi na pamet bivši austrougarski okupator u BiH Benjamin Kalaj iz Jergovićevog romana dok se na jednoj od ovdašnjih režimskih televizija vrtio prilog gdje Bakir Izetbegović ničim izazvan progovara o „bosanstvu“ (Hercegovinu je tradicionalno zaboravio spomenuti) i još nekim atraktivnim temama iz koruptivno-nepotističkog arsenala duboko imanentnog političkom habitusu šefa SDA.
„Mi smo borci protiv korupcije i nepotizma. Mi čistimo SDA od takvih ljudi. I što kažu, riba se od glave čisti. Meni je važno da je onaj prvi krug oko mene potpuno čist. Onda ćemo i dalje to da radimo.“
Pomislite li da je citirani tekst autorsko djelo nekog novootkrivenog SDA disidenta odlučnog da samospaljivanjem započne obračun sa kapilarnim kriminalom unutar vječito vladajuće stranke, gadno ćete pogriješiti. Naime, ovog puta predsjednik SDA tvrdi kako njegova „riba smrdi od glave“. Stranački strogo statutarno, simboličnu i formalnu glavušu u toj „ribljoj konzervi z zelenjavo“ predstavlja upravo Izetbegović. Koji se, poznato je, potpuno kadrovski okružio „korumpircima“ zapetljanim u zakonu i osobama izraženih nepotističkih sklonosti, od zvanično optuženih Asima Sarajlića i Semira Efendića, obavještajnih mračnjaka marke Fikreta Muslimovića, preko bliže rodbine i voljene tazbine, od supruge Sebije do zeta Brace...
Srećom, Izetbegović je konačno progledao i „doš'o tobe“ čim priznaje da je SDA poput ribe. I da vazda smrdi od glave!
