Na dan parafiranja Dejtonskog sporazuma moja reakcija je bila - ovo će zaustaviti rat, ali ne i kolektivnu autodestrukciju države i društva, izjavio je za “Avaz” politolog, politički analitičar i viši saradnik Vijeća za politiku demokratizacije (DPC) iz Berlina, Bodo Veber (Weber).
Kaže da situacija u BiH, 30 godina poslije, s rezultatima koruptivne i destruktivne vladavine političkih elita pod plaštom etnonacionalizma, pokazuje da je bio u pravu.
Reforma Ustava
- Uspostavljanje disfunkcionalne, isključivo za vladajuće političke elite funkcionalne države, bilo je preduslov za sklapanje sporazuma. Taj ustavni poredak od zapadnih autora Dejtona bio je predviđen kao prelazno rješenje, poslije čega je trebao biti zamijenjen novim ustavom funkcionalne, demokratske države, a ne nekakvim „reformisanjem“ postojećeg Ustava – kaže Veber.
Dodaje da je Zapad to ignorirao kad je u periodu od 1998. do 2005. godine inicirao odlučnu institucionalnu reformu i demokratizaciju države, ali da su postignuti značajni rezultati.
- Treba podsjetiti da su reforme pravosuđa 2005. godine BiH tada pretvorile u zapadnobalkansku avangardu stanja vladavine prava i služile kao model EU današnjem poglavlju 23 pretpristupnih pregovora. Te impozantne refome, pak, su bile ograničene odsustvom dugoročnog strateškog okvira i željom međunarodne zajednice za napuštanjem intenzivnog angažmana u BiH. To je dovelo do preokreta 2005. - 2006. godine i vraćanja autodestruktivnoj dinamici – objasnio je Veber.
Hrane destrukciju
Pojašnjava da su pokušaji Zapada da proglasi uspjeh i napusti BiH, uz najave zatvaranja OHR-a i drugih Dejtonskih institucija, te očekivanja da će reforme nastaviti domaće demokratske snage, BiH gurnule nazad, u sistematsko uništavanje prethodno provedenih reformi.
