Gost novog izdanja Avazovog intervjua bio je direktor Opće Bolnice „Prim. dr. Abdulah Nakaš“ u Sarajevu prof. dr. Ismet Gavrankapetanović koji se prisjetio 1. marta 1992. godine, demonstracija na Vrbanji, te svega onoga što je uslijedilo tokom opsade Sarajeva, ali i otkrio detalje o tinejdžerki iz tramvajske nesreće kojoj je amputirana noga.

Govoreći o Danu nezavisnosti BiH kazao je da je to najveći praznik za našu domovinu. On je bio na četvrtoj godini specijalizacije, a kako kaže već nakon prvog marta počeli su dolaziti prvi ranjeni sa barikada.

- Sjećam se te jedne rane jednog mladog čovjeka u području koljena, jedna rasprskavajuća rana. Rat još uvijek nije počeo, ali je razaranje i obim razaranja tkiva bio nevjerovatan. Ne postoji takva saobraćajna nesreća. Vidjeli smo već da se dešavaju neobične stvari. Mi smo se u bolnici već organizovali u smjene. Već su neke kolege počele da odlaze – objašnjava Gavrankapetanović.

Govorio je i o 5. aprilu i kako su ga studenti pozvali na most Vrbanja, te da su to bile zaista mirne demonstracije.

- Sjećam se žene koja je vodila dijete u kolicima. I odjednom je počela pucnjava, nismo mi vjerovali da se to može desiti. Bio sam blizu Suade Dilberović. Sjećam se vozila hitne i specijalne jedinice. Vidim ljude u plavim uniformama koji bježe preko Jevrejskog groblja. Bio sam iznenađen da se to može desiti Sarajevu, olimpijskom gradu – istakao je.

Prvi susret sa ratnim strahotama i masovnim umiranjem ljudi doživio je nakon masakra ljudi u redu za hljeb u Ferhadiji. Opisivao je sjećanja na taj dan, ali na dane kada su se dogodili napadi na Markale. To su kaže, bili ekstreno teški dani.

Na samom početku razgovora Gavrankapetanović je govorio o trenutnom stanju 17-godišnje djevojke povrijeđene u tramvajskoj nesreći kojoj je amputirana noga. On je kazao se ona svakim danom sve više oporavlja, ali da su oprezni zbog težine povreda koje je doživjela.

- To su bile ekstremno teške povrede koje su životno ugrožavajuće. Jedan period od par dana je bila u induciranoj komi, nakon toga smo počeli postepeno buđenje. Ono što je bilo ključno u tom momentu je vozilo Doma zdravlja na mjestu nesreće. Oni su pružili sve što je trebalo, srećom naša bolnica je bila blizu. Radilo se o minutama – istakao je za „Avaz“.

Kompletan intervju pogledajte u videoprilogu na početku teksta.

Besplatno se pretplatite na Youtube kanal Avaz TV.