Na današnji dan 1959. godine, preminuo je Hamdija Kreševljaković, utemeljitelj savremene historiografije BiH.

Rođen je 18. septembra 1888. godine u Sarajevu, na Vratniku, u Lubinoj ulici, gdje je i odrastao.

U Sarajevu je Hamdija završio mekteb i osnovnu školu (ruždiju), a potom trgovačku i učiteljsku školu, 1912. godine. Odmah po završetku školovanja počeo je raditi kao učitelj osnovne škole u Sarajevu, a od 8. januara 1918. do 17. augusta 1919. bio je raspoređen u Vinkovce, u osnovnu školu s internatom, u koji su bila smještena bošnjačka djeca iz BiH.

Godine 1920., nakon što se vratio u Sarajevo, pa do početka školske godine 1926/27., radio je u Trgovačkoj školi, a potom u Učiteljskoj školi u Sarajevu, do 1929. Uporedo s radom u državnim školama, Kreševljaković je, već od 1916. godine, predavao i u vjerskim muslimanskim školama, najprije u Darul-mualliminu, potom u Okružnoj medresi, te od 1920. do 1945. u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu.

Kreševljaković je za života obišao veliki dio Evrope, bivšu Austro-Ugarsku, Njemačku, Holandiju, Poljsku, Italiju, Švicarsku, Dansku i Švedsku. Radi proširivanja svoga znanja iz historije, čak je, s ciljem proučavanja Reformacije, obišao sve gradove u Njemačkoj u kojima su djelovali Luter i njegovi sljedbenici, a potom je, proučavajući Protureformaciju, obišao druge gradove Njemačke, svaki put posjećujući univerzitete u tim mjestima i slušajući predavanja čuvenih historičara.

Proučavao historiju BiH

Na Kreševljakovićev rad uveliko su utjecali i njegovi srednjoškolski nastavnici: Silvije Strahimir Kranjčević, Ljudevit Dvorniković i Josip Milaković, te je već tada počeo proučavati bosanskohercegovačku historiju. U tom periodu je upoznao i dr. Karla Patscha, koji je osnovao Balkanski institut u Sarajevu, te povjerio Hamdiji da mu prikuplja publikacije o Bosni i Hercegovini. Taj posao Hamdiju je inspirirao da cijeli život sakuplja historijsku građu, koju je, uz kazivanja ljudi, upotrijebio kao dragocjeni izvor za naučnu rekonstrukciju važnih dijelova naše prošlosti.

Već sa šesnaest godina Hamdija je počeo objavljivati narodne pripovijetke i pjesme u bh. časopisima. Ali, njegovo kasnije pisanje fokusirano je na historiografiju BiH, te je napisao više od 300 naučnih radova, sarađujući u edicijama Naučnog društva, Zemaljskog muzeja, Istorijskog društva, Orijentalnog instituta i Zavoda za zaštitu spomenika.

Osim toga, Kreševljaković je bio i član raznih redakcija te član Konzorcija “Novoga Behara”, sarađivao u Hrvatskoj enciklopediji, Enciklopediji Jugoslavije, Enciklopediji Leksikografskog zavoda u Zagrebu i Vojnoj enciklopediji u Beogradu. Također je sarađivao u izradi velike “Historije naroda Jugoslavije”.

Orden rada

Hamdijini najpoznatiji radovi su: "Kazandžijski obrt u Bosni i Hercegovini", "Prilozi povijesti bosanskih gradova pod Turskom upravom", "Stari bosanski gradovi", "Stari hercegovački gradovi", "Dženetići - prilog izučavanju feudalizma", „Husein-kapetan Gradaščević – Zmaj od Bosne“, "Kapetanije u Bosni i Hercegovini", "Čizmedžijski obrt", "Hanovi i karavan-saraji" i "Sarački obrt u starom Sarajevu".

Značajno je spomenuti i Hamdijin angažman u Zavodu za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, gdje je radio kao naučni saradnik do kraja života, a 1938., Kreševljaković je izabran za dopisnog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, te 1952. za redovnog člana Naučnog društva BiH, čiji je bio prvi potpredsjednik. Odlikovan je Ordenom rada drugog reda.

Danas se Hamdijini radovi smatraju najrelevantnijim historijskim štivom o Bosni i Hercegovini u osmansko doba. U svojim naučnim radovima dokazivao je da u Bosni i Hercegovini u periodu Osmanlija Bošnjaci nisu bili samo vojnici i vlasnici, kako su uglavnom prikazivani, nego su i mnogo radili, pomažući kulturu i podižući javne zadužbine. Pisao je o bosanskim kapetanijama i muteselimima, esnafima, znamenitim bh. mjestima i porodicama, poput Čengića, Dženetića, Morića, te o zanatima i zanatlijama poput kazandžija, čizmedžija, sarača...

Kreševljaković je bio jedan od najuglednijih profesora Gazi Husrev-begove medrese, a svoje učenike je pomagao i materijalno. Mnogi njegovi učenici, među kojima su Hazim Šabanović, Muhamed Hadžijahić, Seid i Mahmud Traljić, Alija Bejtić, Adem Handžić, Mehmed Mujezinović i brojni drugi, često su spominjali da nema hodže u Bosni i Hercegovini koji je završio Gazi Husrev-begovu medresu između 1920. i 1945., da mu Hamdija nije predavao neki predmet i da mu nije bio najbolji savjetnik i pomagač, a time i veliki uzor.

U Bosni i Hercegovini, tačnije u Sarajevu, Kaknju i Gradačcu neke škole i ulice nose ime Hamdije Kreševljakovića. Ali naše društvo još nije svjesno koliko je Kreševljaković bio značajan za bh. kulturu i historiju, pa ga rijetko ili gotovo nikako ne spominje. Zapostavljen i zaboravljen je čovjek bez čijeg rada ne bismo znali kako je izgledao period osmanske, ali i austrougarske vladavine u BiH. Pomoću historijskih podataka o svojoj zemlji, kulturi i baštini, neposrednim uvidom u brojne deftere, sindžile, berate, fermane i bujruldije, on je riječima crtao slike, zbog čega su njegova djela i danas bogat izvor i osnova za istraživanja i osvjetljavanja mnogih historijskih previranja i problema bosanskohercegovačkog društva.

Umro flamanski slikar Jan van Ajk

1441. - Umro flamanski slikar Jan van Ajk (Eyck), jedan od najvećih evropskih slikara 15. vijeka, začetnik renesansnog realističkog slikarstva u sjevernoj Evropi, tvorac flamanske slikarske škole. Među prvima je počeo da slika uljanim bojama i spojio je gotsku komponentu s duhom renesanse, otkrivajući svijet čula i iskazavši vrhunsko majstorstvo u slikanju detalja koje je skladno uklapao u cjelinu. Proslavio se oslikavanjem oltara u katedrali u Ganu i izradio je niz izuzetnih portreta.

1877. - U Vimbldonu počeo prvi teniski turnir.

1879. - Rođen italijanski kompozitor Otorino Respigi (Ottorino Respighi), koji je stvarao djela raskošnih orkestarskih boja, uglavnom u impresionističkom maniru. Djela: "Gregorijanski koncert" za violinu i orkestar, simfonijske poeme "Rimske pinije", "Rimske fontane", "Rimski praznici", opere.

1901. - Barbara Kartland (Cartland), britanska književnica ružičastih romana, poznata kao "kraljica romanse", rođena je na današnji dan. Objavila je i historijske i savremene ljubavne romane, u kojima je radnja smještena prvenstveno u viktorijanski ili edvardijanski period. Kartlandova je među najprodavanijim svjetskim autorima 20. vijeka. Mnogi njeni romani su adaptirani u televizijske filmove, uključujući “A Hazard of Hearts”, “A Ghost in Monte Carlo” i “Duel of Hearts”. Na koricama njenih romana nalazila su se umjetnička djela u stilu portreta, koje je obično dizajnirao Frensis Maršal (Francis Marshall). 

Džoni Vajsmiler, prvi čovjek koji je preplivao 100 metara za manje od minutu

1922. - Amerikanac Džoni Vajsmiler (Johnny Weissmuller) preplivao 100 metara za 58,6 sekundi, postavši prvi čovjek kojem je trebalo manje od minutu da prepliva tu dionicu. Bio je peterostruki olimpijski pobjednik, a nakon plivačke ostvario je i uspješnu karijeru filmskog glumca. Godine 1965., primljen je u Kuću slavnih vodenih sportova. On je šesti glumac u historiji filma kojem je dodijeljena uloga strip-junaka Tarzana, koju je tumačio u dvanaest tada vrlo uspješnih filmskih hitova. Njegova pojava, poznati urlik te uspješni filmovi su doveli do toga da ga i danas smatraju najuspješnijim interpretatorom Tarzana. Nakon Tarzana još je bio poznat i po ulozi “Džima iz džungle”, koju je također ponovio u više filmskih nastavaka.

1925. - Rođen Borislav "Bora" Stanković, košarkaš, trener, dugogodišnji generalni sekretar Međunarodne košarkaške organizacije. Bio je jedan od osnivača KK Crvena zvezda. Igrao je za njenu prvu, najtrofejniju generaciju (1946. – 1948.) i s njom osvojio tri prvenstva (1946., 1947., 1948.). Zatim je igrao i za Željezničar (1949. – 1950.) i Partizan (1950. – 1953.). S reprezentacijom Jugoslavije učestvovao je na prvom Svjetskom prvenstvu 1950. u Buenos Airesu te na Evropskom šampionatu 1953. u Moskvi. Ukupno je za nacionalni tim od 1948. do 1953. godine odigrao 36 utakmica. Od 1954. Stanković je bio predsjednik Takmičarske komisije Košarkaškog saveza Jugoslavije, a potom, od 1956. do 1966., generalni sekretar. Na mjestu generalnog sekretara Međunarodne košarkaške federacije nalazio se od 1976. do 2002. Njegov boravak na ovoj funkciji obilježile su brojne promjene (uvedena linija za tri poena, promijenjena dimenzija terena, vrijeme je počelo da se računa po četvrtinama, a ne po poluvremenima kao do tada…), ali se kao njegovo najveće dostignuće vodi uključivanje američkih profesionalaca (NBA igrača) u međunarodnu košarku na Olimpijske igre 1992. godine.

1932. - Umro američki pronalazač King Kemp Žilet (King Camp Gillette), koji je izumio nožić za brijanje, kod nas poznat kao "žilet", prema francuskoj verziji njegovog prezimena.

1941. - Strijeljan Otokar Keršovani, novinar i revolucionar, zajedno s Božidarom Adžijom, Ognjenom Pricom i Zvonimirom Richtmannom. Učestvovao je u pokretanju časopisa “Nova literature” zajedno s Veselinom Maslešom (1928.) i sarađivao u “Letopisu Matice srpske”. 

Tom Henks, jedan od najboljih glumaca svih vremena, slavi 70. rođendan

1956. - Rođen Tomas Džefri “Tom” Henks (Thomas Jeffrey Hanks), najbolji glumac svih vremena, prema anketi medijske kuće “Ranker”. Filmski, televizijski i pozorišni glumac, reditelj i producent Henks dvostruki je oskarovac, a njegovi filmovi su zaradili više od 4,9 milijardi dolara u Americi i više od 9,96 milijardi dolara širom svijeta, čineći ga četvrtim glumcem s najvećom zaradom u SAD. Henks se stekao slavu glavnim ulogama u komedijama “Splaš” i “Big”. Dobitnik je dviju uzastopnih nagrada Oskar za najboljeg glumca, glumeći gej pravnika koji boluje od AIDS-a u “Filadelfiji” i mladića s niskim IQ u “Forest Gampu”. Osim toga, dobitnik je i četiriju Zlatnih globusa i pet nagrada Emi.

1997. - Američkom bokseru teške kategorije Majku Tajsonu (Mike Tyson) izrečena jednogodišnja zabrana izlaska na ring i kazna od tri miliona dolara zato što je tokom meča za titulu svjetskog prvaka ujeo za uho svog protivnika Ivandera Holifilda (Evander Holyfield).

2006. - Kod Nijagarinih vodopada svečano otkriven spomenik velikom naučniku Nikoli Tesli.