Da li je zakon nametnut u posljednji čas žrtvama genocida priuštio satisfakciju, zaštitu i spas? Jesu li realne samo dvije pravosnažne presude za pet godina? Je li do zakona ili do bh. pravosuđa? Ko je zakazao, a ko pravdu otkazao? Ima li Međunarodna zajednica u Bosni i Hercegovini i danas plan? U čijim rukama je kompas? O ovim, ali i brojnim drugim temama za emisiju Plenum na Federalnoj televiziji govorio je bivši visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko.

Potrebno ubrzati procesuiranje odgovornih

Govoreći o odnosu institucija prema žrtvama genocida u Srebrenici, Inzko smatra da je u protekle tri decenije učinjeno mnogo, iako javnost često nema potpun uvid u sve aktivnosti.

- Ja lično mislim da je ogromno učinjeno, ali dosta puta nemamo kompletan pregled toga što je učinjeno. Znači, napora ima i kod kuće i po cijelom svijetu da se širi istina - rekao je.

Istakao je da porodice žrtava s pravom očekuju brže procesuiranje izvršilaca genocida pred domaćim pravosuđem, naglašavajući da bi nadležne institucije morale ubrzati rad, posebno na predmetima za koje već postoje dovoljno čvrsti dokazi.

- Baš te slučajeve bi oni morali ubrzano odraditi tako da bi žrtve, rođaci žrtava, imali osjećaj da se vrši, koliko je to uopšte moguće, pravda - kazao je.

Prema njegovim riječima, određeni pomaci postoje i presude koje su donesene, ali smatra da će porodice žrtava uvijek očekivati veći tempo i više rezultata.

Zakon o zabrani negiranja genocida

Komentarišući primjenu zakona o negiranju genocida i veličanju ratnih zločinaca, a koji je nametnuo pred kraj svog mandata, Inzko je ocijenio da je zakon jasan, ali da njegova primjena nije na zadovoljavajućem nivou.

- Moj zakon je potpuno jasan. Poricanje genocida, veličanje ratnih zločinaca i tako dalje, to je sve kažnjivi čin. To znaju i na Tužilaštvu, ali vi znate da dosta puta, nažalost, nema političke volje, ali prvi slučajevi su iza nas i nadam se da će biti i više tih pravosnažnih slučajeva - rekao je.

Podsjetio je da je odluku donio iz uvjerenja, nakon što je, kako kaže, svjedočio sve učestalijem negiranju genocida i veličanju osuđenih ratnih zločinaca.

- U pitanju je ljudsko dostojanstvo, historijska istina. I pijetet i zaštita žrtava. Nema loših naroda. Ima naravno loših političara, ali loših naroda nema - poručio je.

Govoreći o kulturi sjećanja, Incko je rekao da bi Memorijalni centar u Potočarima mogao postati mjesto na kojem bi ljudi dolazili iskazati poštovanje i tražiti oprost.

- Potočari bi mogli biti jedna planetarna tačka za oprost. Da ljudi tamo idu i da je to opomena svima.

Osporavanje ovlasti visokog predstavnika

Osvrćući se na pokušaje osporavanja odluka visokog predstavnika u manjem bh. entitetu, Inzko smatra da takve inicijative nemaju realne izglede za uspjeh.

- Ja mislim da to nije realno. To je više predstava za javnost, jer Međunarodna zajednica u Daytonu je tako odlučila da postoji visoki predstavnik. Kasnije su dodali još bonska ovlaštenja - rekao je.

Komentarišući aktivnosti Ustavnog suda RS-a, ocijenio je da se radi o zloupotrebi institucije te podsjetio da konačnu riječ u ustavnopravnim pitanjima imaju institucije na državnom nivou.

Dodao je da se time bespotrebno gube vrijeme i energija, umjesto da se oni usmjere na rješavanje stvarnih problema građana.

OHR je i dalje potreban Bosni i Hercegovini

Govoreći o aktuelnim pregovorima o izboru novog visokog predstavnika, Inzko je istakao da je najvažnije osigurati kontinuitet rada OHR-a, ali i što prije izabrati osobu koja će preuzeti tu funkciju.

Ocijenio je da Bosna i Hercegovina bez visokog predstavnika ne bi mogla normalno funkcionisati jer je njegova uloga definisana Dejtonskim mirovnim sporazumom.

- Ako bi mi eliminisali visokog predstavnika koji je dio Ustava, onda bi morali mijenjati cijeli Ustav - upozorio je.

Na kraju razgovora uputio je poruku budućem visokom predstavniku, naglasivši da je ključ stabilnije Bosne i Hercegovine u snažnijem pravosuđu.

- Treba jačati vladavinu prava. Pravosuđe treba jačati, čak ako treba malo na brutalniji način. Treba opet pozvati međunarodne savjetnike koji bi mogli raditi u tužilaštvu, koji bi mogli raditi na raznim sudovima. Kad bi pravosuđe funkcionisalo, to bi bila jedna potpuno drukčija država - zaključio je.