Ekran je odavno prestao biti samo izvor zabave, on je, upozoravaju stručnjaci, postao tihi treći roditelj u sve većem broju domova. Dok roditelji jure kroz obaveze, a djeca sve više vremena provode zureći u telefone i tablete, sociolog Emir Begović upozorava da se pred nama možda krije jedna od najvećih civilizacijskih promjena u načinu na koji se formira ljudska ličnost.
- Najveći izazov leži u tome što djeca uče oponašajući svoje roditelje. Od osnovnog ponašanja i društvenih normi, pa sve do načina na koji konzumiraju tehnologiju - ističe Begović, dodajući da tehnologija sa sobom nosi i ozbiljne negativne strane, naročito kada se koristi nepromišljeno u odgoju djece.
Umjesto zagrljaja
Prema riječima sociologa, sve veći broj roditelja nesvjesno gura svoju djecu u zagrljaj ekrana umjesto u vlastito naručje.
- Gledanje u ekran postalo je savremena zamjena za ljuljanje i fizičku utjehu. Nekada su se djeca smirivala u naručju i uz igračke, a danas se dvogodišnjacima puštaju crtani filmovi. Time se od najranije dobi stvara zavisnost o digitalnim sadržajima - upozorava Begović.
Begović dodaje da roditelj koji je i sam okupiran telefonom nerijetko ignoriše dijete ili mu jednostavno pruži ekran kako bi ga "umirio". A to je obrazac koji se, kako kaže, ponavlja iz generacije u generaciju i produbljuje problem.
Najalarmantnija izjava sociologa odnosi se na moć algoritama nad najmlađima.
- Dok odrasli imaju izgrađen sistem vrijednosti i formiranu ličnost koja može pružiti otpor manipulaciji sadržajem, djeca nemaju taj odbrambeni mehanizam - upozorava Begović, ističući da algoritmi direktno utječu na formiranje dječijeg identiteta, ponašanja, pa čak i budućih političkih i društvenih stavova.
Njegova ocjena posljedica ovakvog stanja zvuči poput upozorenja iz distopijskog scenarija.
- Prepustimo li odgoj algoritmima, rizikujemo da za deset do petnaest godina dobijemo generacije koje nisu autentično formirane ličnosti, već konstrukti algoritama, robotizovani i oblikovani po tuđim šablonima – naglašava Begović.
Bez smjernica
Begović upozorava da problem nije samo u pojedinačnim porodicama, već u cjelokupnom sistemu koji ne prati brzinu tehnoloških promjena.
- Naše bosanskohercegovačko društvo suočava se s izraženom medijskom, digitalnom i tehnološkom nepismenošću. Sistem i institucije ne razvijaju adekvatne kompetencije, strategije niti zakone koji bi omogućili i promovisali odgovorno korištenje društvenih mreža - kaže sociolog, ostavljajući jasnu poruku da roditelji trenutno ostaju prepušteni sami sebi, bez sistemske podrške.
Uprkos alarmantnom tonu, Begović ne ostavlja roditelje bez smjernica. Poredi digitalnu zavisnost djece s navikom koja se ne može naglo prekinuti.
- Baš kao što se ne može preko noći prestati s ispijanjem gaziranih pića na koja je organizam navikao, tako se ni dječija zavisnost o ekranu ne rješava naglim rezovima – kaže Begović.
Poziv na buđenje
- Iako je teško ostati optimističan pred brzim promjenama koje donosi tehnologija, prvi korak ka rješenju jeste osvješćivanje problema i preuzimanje odgovornosti za prostor koji prepuštamo ekranima u životima naše djece – zaključio je sociolog Emir Begović. Njegove riječi ostavljaju jasnu i uznemirujuću poruku. Ako roditelji i društvo nastave šutjeti, ekran će nastaviti odgajati generacije, tiho, nevidljivo i nepovratno.
