U selo Ahmiće kod Viteza, prije 10 godina, a  nakon što je bio protjeran usljed ratnih dešavanja i pokolja koji se desio u ovom selu 1993. godine, vratio se i Zahid Ahmić. Zahid je ranjen u ratu i 60 postotni je ratni vojni invalid, i živi sam u svojoj kući.

"Kako je život obično težak nakon povratka na svoje ognjište, te usljed slabe zainteresovanosti države da se pomogne na tom planu odlučio sam se na pokretanje privatnog biznisa. Od ranije sam imao nekoliko dunuma zemlje i htio sam da to iskoristim i da pokrenem poljoprivrednu proizvodnju, kako bih na taj način obezbijedio sebi egzistenciju. Tako sam počeo sa uzgojem šljiva. Sam sam se edukovao,  čitao knjige i tako obučio, a pored toga redovno sam obilazio druge voćnjake, što mi je dosta pomoglo. Kada sam započeo sa uzgojem šljive nisam imao dovoljno početnog kapitala, ali skupio sam i uložio oko 3.500 KM, a kasnije sam dobio poticaj od kantona, tako da su mi refundirana uložena sredstva, a kasnije sam u svakoj sljedećoj godini od zarade ulagao i proširivao. Trenutno imam voćnjak koji se prostire na 7 dunuma zemlje, sa 8 vrsta šljive, a godišnji urod na ovoj površini zemlje iznosi oko 13 tona šljive, priča Ahmić.

On kaže da s obzirom da nema zagarantovan otkup, snalazi se za plasman, pa tako najviše šljivu otkupljuju veleprodje i marketi. Prosječna tržišna cijena šljive je jedna marka.

"U planu imam napraviti mini pogon za preradu šljive, a ako u tome uspijem, onda ću kupiti još zemlje i proširiti svoju proizvodnju. Od tako prerađene šljive bi se mogli praviti razni sokovi, džemovi, marmelade, i distribuirati na inozemno tržište, navodi Ahmić.

Kako kaže od ovoga se može lijepo živjeti ali treba i raditi.

"Sve sam radim, samo kada je berba onda angažujem nekoliko osoba koji mi pomažu", ističe Ahmić.