Septembarsko predveče u Maglaju, prije 21 godinu, prekinuli su zvuci granatiranja, a kasnije jauci, plač I suze. Na pumpi za vodu u ulici "Antuna Hangija", jednoj od najljepših u gradu jer je krasi drvored kestenova, prekinuti su životi devet civila, od kojih četvero djece: Maida Bašić (1985.), Mehmed Biberović (1926.), Mirela Hukić (1982.), Muradif Huseinbašić (1955.), Boro Jovanović (1950.), Senka Mahmutagić (1986.), Paša Mejrić (1954.), Almedin Omić (1987.) i Zehnira Suljaković (1954).
Na jednom od mjesta stradanja maglajskih civila tokom godina agresije otkriveno je spomen-obilježje.
Detalj sa otkrivanja spomen-obilježja
Jasminka Bašić, majka ubijene djevojčice Maide koja je imala samo devet godina kada je poginula, nam je rekla. "Teško je pričati o tim danima, o tami I mraku u kojima mi roditelji I porodice ubijenih nedužnih civila koji su izgubili svoje najmilije, I danas živimo. Ubijeni su mučki, kukavički, a za ovaj zločin ni do dana današnjeg niko nije odgovarao. I ovaj put molim sve nadležne institucije da nam kažu: ko je ubijao civile Maglaja od 1992-1995.godine?".
Nurudin Mulić, član UO Udruženja civilnih žrtava rata još jednom je naglasio da ovo Udruženje ima najmeru obilježiti sva mjesta stradanja civila u Maglaju tokom perioda 1992-1995.godina.
"Ne želimo zabroviti nijedno ime stradalih civila tokom agresije, da se nikada ne zaboravi prošlost zbog bolje budućnosti“, istakao je Mulić.
Spomen-obilježje su otkrili članovi porodica ubijenih civila: Admir Bašić, brat ubijene djevojčice Maide, Sadeta Bradarić, majka ubijene djevojčice Senke,
i Muhamed Suljaković, suprug ubijene Zehnire
