Raspisivanje potjernice za Novakom Đukićem, cinizam je najvišeg stepena pravosuđa BiH, čime se „narugao našoj ubijenoj djeci“ prva je reakcija Arifa Ahmetaševića iz Tuzle čija je devetnaestogodišnja kćerka Edina jedna od žrtava masakra na Kapiji.
- Sud sa ovom potjernicom ne može sprati svoju odgovornost za Đukićev bijeg u Srbiju. Znali su da Đukić ima državljanstvo Srbije i da će, čim ga puste na slobodu, pobjeći iz BiH. Zar te silne sudije i tužioci sa tolikim platama u džepu nisu, najprije, proučili zakone po kojima Đukić treba da odgovara i u startu ispravili greške u postupku, pitam se. Da su to uradili Evropski sud za ljudska prava ne bi trebalo da o ovim pitanjima raspravlja niti odlučuje. Čim su ga pustili iz zatvora bilo je jasno da će pobjeći u Srbiju – ogorčen je Ahmetašević.
Naš sagovornik je uvjeren da Srbija neće uhapsiti Đukića i da će se držati svojih zakona o neisporučivanju svojih građana drugim državama. Posebnu krivicu za Đukićev bijeg prebacuje na Ustavni sud BiH.
Za Sinana Alića, direktora Fondacije „Istina, pravda, pomirenje“ koja je godinama pomagala prikupljanju dokaza oko zločina na Kapiji, raspisivanje potjernice za Novakom Đukićem ne znači ništa i smatra je „običnom predstavom za javnost“.
- Država Srbija ne isporučuje svoje građane, kao što to ne čini Bosna i Hercegovina. Kad se to već zna, pitam se šta ta potjernica treba da znači, kome je namjenjena. Ovo je gaf pravosuđa BiH i žao mi je što su žrtve ponovo izložene potresima. Umjesto da Sud BiH ide direktno sa zahtjevom da Đukić, pravosnažno dosuđenu kaznu, izdržava u Srbiji, oni se bave potjernicama koje ništa ne znače. Treba samo vidjeti korespondenciju koju je Sud BiH vodio preko Suda u Banja Luci sa Novakom Đukićem, pa da svakome bude jasno da je Đukićev bijeg od kazne bio očekivan – navodi Alić.
I Ahmetašević i Alić podsjećaju da je Novak Đukić samo jedan od u nizu ratnih zločinaca koji ju, zahvaljujući postupcima domaćeg pravosuđa pobjegli u Srbiju i tako izbjegli odgovornost za zločine koje su počinili.
