Posljednji vodeničar na rijeci Ukrini Neđo Gajić umro je u 74. godini života, baš tamo gdje je i najviše volio da bude na svoj vodenici koja se nalazi na devetom kilometru puta Prnjavor-Kulaši.
Kao sedmogodišnjak na Ukrinu je došao sa ocem 1947. godine, i od tada neizmjernu ljubav je poklanjao rijeci i životu na njoj.
Ostaće upamćen kao čovjek i veliki borac za prirodno naslijeđe, zaštitu vodotoka rijeke. Zbog nebrige društva tužio je Republiku Srpsku i BiH Evropskom sudu u Strazburu, jer domaće vlasti nisu učinile ništa nakon što je bezbroj puta kucao na njihova vrata i slao dopise, da pomognu zbog uništavanja prirode.
- Nekada je na Ukrini bilo 36 vodenica. Sve su radile a na mljevenje žita čekalo se danima. Danas je knjiga pala na ovu moju ljepoticu. Čujem da Stevića mlin žele da obnove. Čudi me da niko od nadležnih ne želi da sačuva te dragocjenosti iz prošlosti - govorio je Gajić novinarima, sa kojima se četo družio i neke svoje planove dijelio.
Znao je govoriti "narod bježi od prirode, umjesto da se u ovom nametnutom ritmu života izoluje od gužve i stresa, asfalta i zagađenog vazduha".
Umro je nakon kraće bolesti. Prvo je imao moždani udar, ali se nakon liječenja u Banjoj Luci vratio svom domu, vodenici i Ukrini, gdje su ga i našli.
