Više od 22 godine mještani Jablanice kod Maglaja tragaju za svojim sinovima, muževima i očevima, njih 12.  Naime, u prvim danim juna 1992. godine, 18 mještana je zarobljeno i odvedeno prema Doboju. Od dvojice Jablaničana, koji su preživjeli egzekuciju i spasili se skokom u rijeku Bosnu, saznali su da ih pripadnici neke agresorske jedinice 10. juna 1992.godine izveli na most u Doboju, strijeljali i bacali u rijeku Bosnu. Porodice preživjelih Jablaničana još uvijek čekaju bilo kakve informacije iz Instituta za nestale osobe BiH da li posmrtni ostaci pronađeni na području Usore u junu ove godine, pripadaju njihovim najmilijim.

Ismet Bradarić iz Jablanice još uvijek traga za posmrtnim ostacima trojice braće: Ekrema (1953.), Muje (1960.) i Senada (1972.).

Ismet Bradarić

- Sve ove godine, neizvjesnost za naše roditelje Huseina i Hatidžu i cijelu našu porodicu je najteža. Imamo dva živa svjedoka koji su bili zajedno s njima i sve što znamo doznali smo od njih. Da su bili zarobljeni u školi u Jablanici, da su odatle prebačeni u školu u Donjem Rakovcu, a dalje prema Doboju. U grupama su ih odvodili na streljanje. Sve ove godine, mislili smo da je njihova tijela odnijela Bosna. Ali, kada su poplave otkrile masovnu grobnicu, iz medija smo doznali da se pretpostavlja da se radi o našim najbližim, priča nam Ismet.

Kako kaže, nekoliko dana bili su u žiži pažnje javnosti, ali poslije toga ništa.

- Nama niko ništa ne javlja, davno je to bilo kada smo dali uzorke za DNK analizu, ali ništa. Ubija ova neizvjesnost. Mi nećemo odustati, tražićemo od nadležnih da nam kažu da li se radi o članovima naših porodica, dodaje Ismet.

Podsjećamo, u junu ove godine, na području općine Doboj, nakon poplava otkrivena je masovna grobnica, kada je u Usori bujica nosila i tri metra površine zemlje, te ostavila brdašce za koje se ispostavilo da je masovna grobnica.

- Za mjesec dana koliko je trajala ekshumacija, prema podacima Instituta za nestale osobe BiH, ekshumirani su posmrtni ostaci 24 žrtve – 20 kompletnih i četiri nekompletna skeleta. Žrtvama su uglavno ruke na leđima bile vezane žicom. Nakon ekshumacije, posmrtni ostaci žrtava prevezeni su u prosekturu Gradskog groblja Visoko radi sudsko-medicinskog vještačenja i kriminalističke obrade i uzimanja koštanih uzoraka za DNK analizu, izjavila je za Lejla Čengić, glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH i dodala je da uzeto samo nekoliko koštanih uzoraka i to onih koji su prvi pronađeni i ekshumirani.

Lejla Čengić

- Ostali koštani uzorci još nisu uzeti, a razloge ne znamo. Uglavnom, to je u nadležnosti Tužilaštva BiH koje donosi naredbu o ekshumaciji, uzimanju koštanih uzoraka, identifikaciji, a Institut je samo karika u lancu traženja i identifikacije nestalih osoba. Zašto do ovog trenutka nisu uzeti svi koštani uzorci, to će te morati pitati Tužilaštvo BiH, dodala je Čengić.

I pitali smo: Kada će Tužilaštvo BiH, koje izmedju ostalog donosi naredbu i organizuje uzimanje uzoraka, to i učiniti?

Iz Tužilaštva BiH nam je odgovoreno da se poduzimaju intenzivne aktivnosti u traženju i identifikaciji nestalih osoba u svim krajevima BiH, te da ne mogu iznositi detalje o pojedinim aktivnostima u interesu istrage.

U Institutu za nestale osobe BiH pretpostavljaju da je riječ o civilima bošnjačke nacionalnosti iz Jablanice koji su ubijeni na ovom području, ali sve dok ne dođu nalazi DNK analize, ne može se utvrđeni identitet žrtava.

Ni 22 godina poslije porodice nestalih još nemaju odgovora na neka pitanja  koja postavljaju i sebi i društvu: Da li posmrtni ostaci pronadjeni na Usori pripadaju njihovim najmilijim? Zašto se čeka ovoliko dugo na istinu? Hoće li i kada neko odgovarati za ovaj zločin?

Do sada su, uglavnom u Savi, pronadjeni i posmrtni ostaci Bajrić Almira, Begić Ibrišima i Mehinagić Ahmeta. Još uvijek se traga za posmrtnim ostacima Bradarić Ekrema, Muje i Senada, Bradarić Muhameda, Bradarić Saliha, Bajrić Naima, Bašić Samira, Bajrić Mustafe, Hrnjičić Seada, Husukić Hasiba, Mehinagić Delije i Salkić Salkana. Imena svih stradalih ispisana su na spomen obilježju u Jablanici.