Subota, 20. decembar

Štalica za žive jaslice

Ove smo godine, prvi put u svojoj 30-godišnjoj povijesti - jer je župa nastala 1984. odvajanjem od vjerničke zajednice Stup - odlučili organizirati žive jaslice ispred crkve. Na ranijim sastancima dogovorili smo nabaviti okorke od kojih ćemo napraviti skromnu štalicu te u nju staviti slamu, kako bismo stvorili ozračje biblijskoga događaja rođenja Isusa Krista u nekoj od špilja na Betlehemskih poljima. Malo-pomalo, bez obzira što nam se dan brzo izmigoljio „iz ruku" te nas uhvatila noć, niknula je lijepa štalica za koju su mi župljani odmah rekli da bi ju šteta bilo nakon Božića uklanjati, nego pretvoriti u neku vrstu suvenirnice...

Nedjelja, 21. decembar

Velika ispovijed

Osvanula je Četvrta nedjelja došašća. To je, sportskim rječnikom kazano, polufinale pred završnu božićnu radosnu vjerničku „igru”. Na adventskom vijencu koji su napravili naši mladi, upaljena je i četvrta, posljednja svijeća, simbolizirajući neposredno iščekivanje rođenja Vječnoga Svjetla.

U našoj župi organizirana je tzv. velika ispovijed - prigoda kada je župljanima za sakramenat pomiranja na raspolaganju više svećenika. Ovaj put došli su pomoći ispovijedati kancelar Vrhbosanske nadbiskupije preč. Mladen Kalfić, župni vikar sa Stupa vlč. Marko Škraba i ravnatelj Nadbiskupijskoga centra za mlade dr. vlč. Šimo Maršić koji je potom predvodio misu. U ovom je događaju aktivno sudjelovalo stotinjak župljana. Netko bi pomislio kako je to „lijep broj". Međutim, sjećam se još kao dijete da nas je u ratnom dobu na božićnim velikim ispovijedima znalo biti i dvostruko više...

Ponedjeljak, 22. decembar

Čestitke dobročiniteljima

U vremenu spremanja pred Božić doslovce nema predaha. To nalaže i religijska dinamika događanja, ali i ovaj globalno užurbani ritam života. Izgleda mi da tako danas živimo da nas ni naša duša ne može stići... Uslijed toga, stradavaju one vrjednote koje su nekoć odlikovale ovdašnjega čovjeka: bliskost, gostoljubivost, jednostavnost i zahvalnost. Svjesni toga, odlučili smo prije Božića sjetiti se svih naših dobročinitelja te im poslati - na onaj starinski način - čestitke. Premda smo se mogli i više potruditi pa ih sami napraviti, ipak smo ih barem rukom ispisali. Otišle su na adrese različitih institucija, sa zahvalama za potporu našoj župi i željama za uspješnu i blagoslovljenu Novu godinu. Također smo ih odaslali i na adrese onih pojedinaca koji su nam iskazali ljubav u različitim malim projektima.

Utorak, 23. decembar

Suzne oči zahvalnih ljudi

Danas smo činili ono što zasigurno spada na bit božićne priprave, a nije uokvireno blještavilom darova i milozvukom pjesama. Išli smo u posjet bolesnicima te smo donijeli skromne pakete humanitarne pomoći našim najpotrebnijim župljanima. Jedna mi baka, nakon ispovijedi, reče: „Da samo znaš koliki si mi teret s leđa skinuo...” U jednoj rečenici, ova starica opisa cjelokupni smisao i opravdanost dolaska na, nerijetko - iz uobičajene perspektive gledano - zabačene adrese. A, što tek reći na suzne oči zahvalnih ljudi kojima smo donijeli zbilja skromne pakete: brašna, ulja, tjestenine... iz našeg “Caritasa” Vrhbosanske nadbiskupije. Puno je onih koji kucaju na vrata i traže pomoć. Takvih je zapravo sve više.

Ima i onih kojima takvu pomoć i uručujemo. Dok je moj „pomoćnik” Toni Šutalo kucao na kućna vrata potrebitih, sjetih se Isusovih riječi učenicima, koje zapisa evanđelista: „Dajte im vi jesti”. I ne samo da čekamo kada će se netko poniziti i od nas zatražiti komad kruha, nego bismo trebali prepoznavati ljudsku nevolju i svoju vjeru svjedočiti djelima. Jer, uistinu „vjera bez djela je jalova”.  

Nakon što smo srca napunili zahvalnom ljubavlju onih koje smo posjetili, mogli smo se kod župne crkve dati na postavljanje i ukrašavanje borova. To je obveza kojoj se vesele djeca i mladi. I oni nisu štedjeli svoga vremena pa je crkveni interijer poprimio „enciklopedijski” primjer božićnoga ozračja.

Srijeda, 24. decembar

Radosti Badnjaka

Badnjak je. Započeli smo ga kao i ostale dane u došašću: misom zornicom. Dok smo molili, svjetlost je polako nadvladavala tamu te su imitacije vitraja u našoj crkvi, iznutra gledano, poprimale pravi izgled. Simbolično nas je to podsjetilo kako, unatoč svemu izvanjskomu, moramo u nutrini svog bića doživjeti „pravi izgled” božićnoga otajstva da bismo uistinu osjetili radost ove svetkovine.

Premda smo spremili sve za žive, ipak smo tijekom došašća napravili i one „obične” jaslice koje će svoje mjesto naći u crkvenoj unutrašnjosti. Prema riječima onih koji su vidjeli “naših ruku djelo”, moglo se neskromno zaključiti kako su ovo „neslužbeno najljepše jaslice" koje je ova župa imala. Odlikuju se raskošnom rasvjetom i živom vodom koja, cirkulirajući „betlehemskim” pejzažom, na kraju tvori jezero. Njih smo instalirali na predviđeno mjesto, pa onda „navrat-nanos” tražili figurice jer sve one koje smo dobili od naših prijatelja ispostavile su se velikim. I to su te „sitnice” koje su na kraju ipak, uz sve ostalo, bile završene. Ostalo je samo čekati polnoćku...

Četvrtak, 25. decembar
 
Došle i naše komšije

Već oko 22 sata prethodnoga dana, župljani su se počeli okupljati. Jedni su pripremali sve za kuhanje vina, drugi za žive jaslice, a treći za misu koja prema kršćanskoj tradiciji započinje u ponoć. Radost ovoga događaja koji je prešao okvire isključivo religioznoga postavši kulturološki fenomen, s nama su došli podijeliti i neki od naših komšija muslimana, a prisutni su bili i predstavnici političkoga života grada Sarajeva.

Nakon mise svi su se mogli počastiti kuhanim vinom i čajem te uživati u uprizorenju biblijskoga događaja rođenja Isusa Krista u Betlehemu, tj. promatrati žive jaslice. Za tu prigodu „sveta obitelj” bili su župljani Goran i Bojana Bošnjak sa svojim djetetom, a društvo su im pravile domaće životinje te „pastiri" i „anđeli”. Polnoćku je predvodio predsjednik “Napretka” Franjo Topić.

Svi koji su danas došli na jutarnju misu međusobno su si čestitali Božić „Čestit Božić” i odgovorom: „Čestita ti duša pred Bogom bila!” Prvi dan po Božiću Katolička crkva sjeća se sv. Stjepana, đakona kojega nazivamo „prvomučenikom” jer se, prema predaji, prvi među Isusovim nasljedovateljima, okitio palmom mučeništva, bivajući kamenovan zbog - iz ondašnje židovske perspektive vjerovanja - „bogohuljenja”.

U župi danas je i prvi dan blagoslova obitelji. Riječ je o tradicionalnom posjetu u božićnom vremenu, svim župljanima u njihovim obiteljskim kućama.

Petak, 26. decembar

Ako su tabani hladni...

Danas je blagdan sv. Ivana, evanđeliste i Isusova najmlađeg apostola. Za njega se vjeruje da jedini od Dvanaestorice najbližih Isusovih sljedbenika nije doživio mučeništvo, nego da je umro u dubokoj starosti u Efezu..., premda to nije povijesno potvrđeno svjedočanstvo.

Nastavili smo s blagoslovom obitelji. Ove smo godine htjeli napraviti svojevrsnu pastoralno-socijalnu kartu župe pa smo stoga u svakoj obitelji pitali za broj članova i njihova zanimanja, radni status itd. Ljudi su na to pozitivno reagirali, jer se barem netko zanima za njihovu socijalu situaciju. Jer, kako netko reče: „Teško je ljudima srca zagrijati za kraljevstvo Božje ako su im tabani hladni”... Isusova ljubav prema čovjeku, koju smo si ovih dana prisjećali u otajstvu Božića, jamačno je u središtu ovakve ideje.