- Upravo sam se vratio sa krstarenja, gdje sam radio osam mjeseci. Ako očekujete da ću vam reći da sam umoran, varate se. Sretan sam što sam vidio najljepša mjesta naše planete i zaradio novce, koje u Bosni i Hercegovini ne bih uspio zaraditi godinama. Boravit ću u našoj zemlji nekoliko dana i opet se vraćam nazad – uz široki osmijeh zadovoljstva započinje svoju priču Adem Grižić, 27-godišnjak iz Bugojna, piše Aura.ba.
Adem nije ni doktor, ni inžinjer, ni putopisac. On je samo jedan u nizu primjera mladih u Bosni i Hercegovini koji bježe iz naše napaćene i siromašne zemlje, da uspiju negdje daleko.
Njegova životna priča više je turobna negoli čarobna, ali je dokaz i pouka da svi možemo uspjeti i učiniti sretnim sebe i druge, ako to iskreno želimo. Za magazin “Aura” Adem otkriva kako je uspio da se zaposli na jednom od najvećih kruzera i ode iz BiH.
- Rođen sam u Bugojnu 1987. godine gdje sam završio osnovnu školu, a nakon nje upisao sam gimnaziju. Samim dolaskom u srednju školu shvatio sam da je život svima nama ponekad maćeha. Upisujem gimnaziju, jer tada sam mislio da je to san svakog odličnog učenika sa primjernim vladanjem. Ja sam, kao gimnazijalac, shvatio da počinje moja borba i upoznavanje života sa teškom realnošću. U školu sam išao i uporedo zarađivao svoj prvi novac - govori Adem.
Sarajevski studentski dani
Nakon završene srednje škole, svoj životni put nastavio je u Sarajevu. Upisao je Fakultet političkih nauka, odsjek sigurnosne mjere i bezbjednost.
- Želio sam da studiram da bih sebi osigurao bolju budućnost. Dolaskom u Sarajevo, plaćao sam stanarinu i sebi fakultet, radeći kao konobar. Mijenjao sam mnoge ugostiteljske objekte, gazde, društva... Suočavao sam se i sa ružnim situacijama, mada po prirodi sam takav da uvijek pamtim ljepše.
Moja posljednja destinacija, kako to volim reći, u Sarajevu, je bio jedan kafić iz kojeg nosim najljepše uspomene. Radio sam sa divnim ljudima i kolektiv je bio takav da smo svi bili jedna velika porodica. Pa, čak ni vlasnika nismo smjeli zvati gazda, nego je bio naš prvi radnik - kroz smijeh govori Adem.
Dani i noći su često bili zamijenjeni, jer to je ono što čini posao konobara. Nakon nekoliko godina rada, život u Sarajevu je bio pretvoren u preživljavanje. Svaki fening koji bi zaradio, trošio bi na hranu, stanarinu i poneki izlazak sa društvom. Obaveze na fakultetu je zapostavio, jer nije imao previše vremena da bi išao na predavanja koja su bila obavezna.
- Fakultet je bio u drugom planu, morao sam raditi da bi se moglo živjeti. Kroz svoj posao upoznavao sam dosta ljudi, različitih profila, obrazovanih i manje obrazovanih. Vremenom sam shvatio da život u našoj zemlji nije neka sigurna budućnost. Znao sam da moram tražiti nešto bolje i sigurnije. Nama mladima ni fakultetska diploma nije sigurnost da ćemo naći stalan i siguran posao - govori Adem.
Oglas iz novina
U potrazi za svojim boljim danima, našao je oglas u novinama, gdje se mladima iz Bosne i Hercegovine nudi posao za rad na kruzeru. U prvi mah učinilo mu se veoma privlačnim, prijavio se.
- Kompanija Carnival nudila je mogućnost zapošljavanja sa ugovorom na osam mjeseci. Ubrzo su me pozvali na razgovor. Inače se ide u Beograd ili Zagreb, ali ja sam intervju obavio u Banjaluci. Osnovni uslov je bio poznavanje engleskog jezika, a odgovor da sam primljen sam dobio nakon mjesec dana. Ako mislite da sam odmah bio sretan i oduševljen, varate se. Osjećaj je bio čudan, ispisan nekim strahom da li ću moći uspjeti negdje daleko u društvu nepoznatih ljudi - priča nam Adem.
Ubrzo je spakovao svoje kofere i poletio sa sarajevskog aerodroma. Putovao je na relaciji Sarajevo – Pariz – Miami - New Orleans. U New Orleansu se ukrcao na brod. Bio je to prvi put da se vozi avionom, ali i da plovi brodom.
Prvih mjesec dana na brodu, morao je proći trening. Upoznavanje sa osobljem, uslugom i svojim poslom. Radio je kao assistant stateroom steward, tačnije na održavanju soba.
- Prednosti rada na kruzeru je upoznavanje ljudi širom svijeta i obilazak najljepših i najbogatijih destinacija na našoj planeti. Obišao sam Karibe, Meksiko, Jamajku, Bahame, Portoriko i još mnoge druge zemlje i gradove. Zaradio sam velike novce i opet se vraćam. Svako od nas ide tamo gdje mu život bolje pruži. Nakon 10 godina rada na kruzeru, dobivate jedan vid otpremnine. To je zahvalnost od agencije za dugi niz godina koji ste proveli sa njima. Kruzer na kojem radim je Conquest. To nije samo brod, to je grad na vodi koji dnevno ugosti 3. 000 gostiju – govori Adem Grižić.
Nakon osam mjeseci Adem se vratio u Bosnu i Hercegovinu. Prvo je posjetio svoje stare radne kolege u Sarajevu, pa otišao u svoj rodni grad.
- Proveo sam osam mjeseci sa ljudima koje nisam poznavao, upoznao različite kulture, ali moji ljudi i moja zemlja su uvijek u mom srcu. Pa, moj najljepši momenat na brodu je bio kada sam na društvenoj mreži facebook, vidio da su moje stare kolege iz Sarajeva posjetili Manchester i otišli da gledaju Edina Džeku na gradskom derbiju. I suze i sreća u tom trenutku su me obuzeli. Sreća što su svi skupa, tako nasmijani, a suze jer nisam sa njima. – priča Adem.
Ovaj skromni mladić svoj život nastavlja na obalama mora, plutajući svijetom i boreći se za svoju budućnost. Ne zaboravlja svoju domovinu i svoje porijeklo. Ne zaboravlja svoje stare kolege i ljude koji su mu pomogli u životu. Bosnu i Hercegovinu nosi u srcu, priča o njoj u nekim dalekim zemljama, zemljama i narodima koji ni ne znaju da mi postojimo!
150.000 MLADIH NAPUSTILO BiH
Nizak standard, niske plate i podatak da je u državi preko pola miliona nezaposlenih najčešći su razlozi koje mladi ljudi navode kada obrazlažu činjenicu da žele zauvijek otići iz Bosne i Hercegovine. Prema nekim istraživanjima od 1995. godine oko 150.000 mladih otišlo je iz zemlje. Procjene govore da bi, ukoliko bi imali mogućnost, između 60 i 80 posto mladih ljudi otišlo da život gradi van granica BiH.
Zadnji izvještaj Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) pokazao je da je BiH po odljevu mozgova na petoj poziciji najlošije pozicioniranih zemlja u svijetu.
