U domu 76-godišnje Fojničanke Marije Majić Uskrs svake godine s nestrpljenjem iščekuju i uvijek mu se podjednako raduju. Sa mužem je izrodila četvero djece, a imaju i osmero unučadi. Marija kaže da je najsretnija kada su svi zajedno za uskršnjom trpezom.
Boja za tkanine
Prisjetila se kako se ovaj veliki kršćanski blagdan dočekivao i pripremao tokom njenog djetinjstva i mladosti.
- Čim bi započela korizma, ostavljali smo kokošija jaja za Uskrs. Bojili smo ih uvečer na Veliki petak, najčešće oguljinom crvenog luka, a neko je to radio i uz pomoć boje za tkanine. Sjećam se da je jedna djevojka u Fojnici bila specijalista za bojenje jaja, a voskom je po njima pisala i stihove – govori nam Majić.
Običaj je bio da se pet jaja da ocu kao domaćinu, isto toliko najstarijem bratu i tako redom muškima, jer su ih oni koristili za tucanje. Na Veliki petak se, prisjeća se Marija, nije ložila vatra u kući.
- Tada bi momci iz sela uzeli limenu kantu i u nju stavili blagoslovljene vatre iz crkve pa su je nosili od kuće do kuće i davali pomalo vatre domaćinima, a oni bi im, zauzvrat, dali pokoje jaje – govori ona.
Zajednički ručak
Na Cvjetnu nedjelju, sedam dana prije Uskrsa, bralo se poljsko cvijeće, poput ljubičica, visibaba, jagorčevina, koje se potom pokiseli u lavor i ukućani su se tom vodom umivali na Uskrs. Što ostane, kaže Marija, prosipalo bi se po vrtu ili njivi da bi bila plodna godina.
Večer prije Uskrsa običaj je bio da se hrana nosi na posvećenje u crkvu, a sutradan se servira na trpezi na zajedničkom obiteljskom ručku.
Takmičenje u tucanju jaja
- Pamtim dvije žene, jedna iz Šćitova Polja, a druga iz Bakovićke Citonje u Fojnici, koje su godinama pred crkvu na Uskrs donosile velike korpe pune kuhanih jaja. Tada bi momci i ostali muškarci uzimali i redali po deset jaja i onda su se takmičili u tucanju. Ko izgubi, taj bi tim ženama platio sva jaja. Ispred crkve se igralo kolo, ašikovalo bi se i pjevalo - ističe Majić.
