Mjesto kontinuiranog spomena na 8.372... nevino stradalih Srebreničana, mjesto artikulacije glasova protiv svih oblika nasilja u svijetu, memorijalnu galeriju „11/07/95“ u Sarajevu jučer je posjetio ministar vanjskih poslova Belgije, Didier Rejnders (Reynders).

Da se ne ponovi

U pratnji osnivača Galerije, velikog fotografa Tarika Samaraha, pored stalne postavke koju čini dokumentarno – umjetnička izložba multimedijalnog karaktera, pogledao je i 25-minutni film „Srebrenica“, koji podsjeća na svu tragediju Srebreničana, govori o strašnom zločinu na temelju dokumentarnih zapisa i svjedočenja preživjelih.

- Ove fotografije i film koje sam vidio veoma su važno sjećanje na genocid u Srebrenici koji se dogodio prije 20 godina. Teško je i potresno bilo vidjeti sve to, i sad mogu reći da ću se vratiti 11. jula u Srebrenicu, o kojoj znam mnogo. Podsjećat ćemo sve više i više na taj genocid, jer je važno sada kada u svijetu imamo tako mnogo konflikata. Zato je i teško u ovom trenutku reći da se ne ponovi nikad i nigdje više, ali pokušat ćemo- kazao je Rejnders.

On je povodom 20. godišnjice genocida u Ruandi (1994) i genocida u Srebrenici (1995) prošle godine preuzeo inicijativu za održavanje međunarodne konferencije u Briselu o sprečavanje genocida.

Galeriju „11/07/95“ jučer je posjetila i direktorica programa za žene i javnu politiku na Univerzitetu Harvard, bivša američka ambasadorica u Beču, Svoni Hant (Swanee Hunt), žene iz State Departementa i 10 žena Srebrenice.

Emotivan susret

U veoma emotivnom susretu sa majkama Srebrenice Hant se prisjećala kako je pokušavala spriječiti genocid u Srebrenici, ali je nisu slušali, iako je upozoravala na katastrofu.

Zbog neizmjerne podrške i doprinosa afirmaciji istine o srebreničkom genocidu u svijetu, zbog nesebične angažiranosti, razumijevanja i empatije koju je pokazala proteklih godina, posebno prema ženama Srebrenice, Tarik Samarah joj je ispred Galerije „11/07/95“ uručio specijalno priznanje.

 Dodaću vaša imena, imenima mojih unučadi

- Moramo reći naše istine. Novinari i fotografi su veoma važni da nastavite da dijelite vaše priče i dan danas i zbog toga vam veoma zahvaljujem. Pokušavajući da sačuvam vaše muževe i sinove, kada sam došla kući pokušavala sam da sačuvam rođenu kćerku da se ne ubije. Bila je bolesna. Vaši su tražili da žive, a moja kćerka je tražila da umre. Ali ona je sada dobro, ozdravila je, udala se, imam troje unučadi. Dodaću vaša imena imenima mojih unučadi- kazala je Hant obraćajući se majkama Srebrenice.