U okviru obilježavanja stradanja Bošnjaka Bratunca od 1992. do 1995. godine preživjele porodice žrtava, prijatelji i košije, danas su na kapiji bratunačkih stadiona, na ulazu zgrade bivšeg ženskog logora, u fiskulturnoj sali OŠ „Branko Radičević“ na masovnoj grobnici u Redžićima položili cvijeće i proučili fatihu za sve žrtve zločina, te sa Ljubovijskog mosta u rijeku Drinu bacili 603 karanfila, koliko je 11. maja 1992. godine ubijeno Bošnjaka ove općine.
Zabrana ulaska u ženski logor
Nakon što su položili cvijeće na kapiji gradskog stadiona, kolona pojsetilaca uputila se ka zgradi bivšeg ženskog logora. Ulazna vrata i prozori ovog objekta zakovani su daskama, a Organizacioni odbor za obilježavanja stradanja Bošnjaka Bratunca, nije dobio dozvolu za ulazak u nekadašnji logor.
Od preživjelih logorašica na današnjem okupljanu nije bilo nijedne, jer zbog prijetnji smrću ne smiju dolaziti u Bratunac i davati bilo kakve izjave.
Obraćajući se prisutnima u fiskulturnoj sali, glavni bratunački ima Elvir ef. Hodžić je kazao da je tu na malom prostoru bilo zatočeno i mučeno više od 600 bratunačkih bošnjaka. Oko 400 ih je razmijenjeno, a 200 ubijeno i zakopano u nekoliko masovnih gronica na ovoj općini.
- Ovdje je ubijen i moj prethodnik Mustafa ef. Muminović. Odmah po ulasku u salo osam ljudi je od zagušljivostu umrlo. To govori o o razmjeri zločina kada čovjek postaje zvijer. Ovdje su danas trebali biti svi Bošnjaci Bratunca i drugih podrinjskih općina. Ako ovaj i svaki zločin bude zaboravljen, on će se ponoviti- naglasio je efendija Hodžić.
Odvođenje muškaraca
Nakon što je Vojska JNA i paravojne jedinice iz kuća prigradskih naselja Bratunca na stadion doveli kompletne bošnjačke porodice, nastala je otimačina novca, nakita i drugih vrijednih predmeta, sjeća se logoraš Sakib Ahmetović, te veli da su na kapiji muškarce odvajali od porodica.
- Proveli su nas kroz grad, a zatim u fiskulturnu sali, gdje su nas tri dana i noći mučili i ubijali. Kada smo ulazili u salu vidjeli smo na parketi tridesetak izmmasakriranih tijela. To je bilo stravično. Poslije mučenja odvezli su nas na Pale, gdje smo bili zatočeni tri dana, ali je manje bilo mućenja i maltretiranja. Nakon toga smo zamijenjeni u Visokom, sjeća se Ahmetović.
Šefik Begić iz Suhe kod Bratuncas sa suprugom, sinom Admirom (12) i kćerkom Amirom (16) bio je zatočen na igralištu i od njih odvojen na izlazu. Nakon razmjene, kazuje da se trideseti dan sastao s porodicom u Banovićima. O mučenju i zlostavljanju u logoru ne želi pričati, kako kaže, to je bio užas.
Sutra dženaza za 10 identifikovanih žrtava
U šehidskom mezarju Veljaci u Bratuncu, sutra će pored 273 ranije ukopanih žrtava bit obavljena dženaza-namaz i ukop za još 10 identifikovanih. Biće ukopani: Nurdin (1980) i Hajrudin (Nurifa) Omić (1983), Sead (Jusuf) Jusupović (1974), Mevludin (Safet) Husić (1961), Rifat (Alija) Bajrami (1953) , Hajrudin (Hasan) Alić (1948), Nurif (Salko) Omić (1947), Emir (Fadil) 1961, te braća Sejfulah ( (1969) i Azem (Rašida) Čivić (1971).
Najmlaža žrtva je Hajrudin Omić, imao je 9, njegov brat Nurdin 12. godina kada su ubijeni, a najstarija Hajrudin Alić, koji je na dan likvidacije imao 44 godine. Posmrtni ostaci ovih žrtava pronađeni su u nekoliko masovnih i pojedinačnih grobnica.
Kako je najavljeno dženazu će predvoditi reisu-l-ulema Islamske zejdnice BiH Husein ef. Kavazović. Ovo je deveta kolektivna dženaza u Veljacima.
