Skupom pod nazivom "3.000 ruža za 3.000 života" u Višegradu je obilježena 23. godišnjica zločina počinjenih nad stanovnicima ovog grada. Sa mosta Mehmed-paše Sokolovića u Drinu su spuštene ruže, a pred duše ubijenih proučena je dova, dok je na mezarju Stražite obavljen ukop tri žrtve iz proteklog rata. Most koji je trebao spajati ljude, kaže predsjednica Udruženja ubijenih i nestalih "Višegrad 92“ Hedija Kasapović, najkrvaviji je most na svijetu.

- Ne smijemo i nećemo biti slabi na putu do pravde, istine, na putu koji nas vodi do mjesta na kojima i danas neotkriveni posmrtni ostaci naših ubijenih članova porodice u tišini čekaju da budu pronađeni. Ma koliko taj put bio dug i težak mi ga moramo preći jer za nas drugog puta nema. Što prije pređemo taj put duše naših najmilijih će pronaći toliko zasluženi smiraj - ističe Kasapović.

Suljo Fejzić, danas predsjedavajući SO Višegrad, živio je u selu Barimo.

- U mom selu bilo je 20 kuća, a ubijeno je 26 stanovnika. Sve su to bile žene, djeca, starci, nijedan vojno sposobni muškarac. I danas se njih četiri još vode kao nestali. Višegrad je grad koji je 92 godine brojao 63 posto Bošnjaka. Danas u ovom gradu živi nešto više od 500 Bošnjaka - kazao nam je Fejzić.

Jedni odustaju od borbe da zločinci odgovaraju za ono što su učinili, drugi naše stradanje oplakuju po budžacima bijelog svijeta, a treći su odlučili da se svete i od sebe napravili dželate, kazao je predsjednik MIZ Višegrad, Bilal Memišević.

- Sva tri pristupa su neispravna. Nas islam uči da budemo okrenuti prema prošlosti samo onoliko koliko će nam trebati za bolju i uspješniju budućnost. Mi sa ovog mjesta pozivamo vlast da izvrši obavezu države prema žrtvama, prema njihovim porodicama i prema zločinu podjednako – poručuje Memišević.

Muftija goraždanski Remzija ef. Pitić Višegrad je nazvao gradom u kojem je čovječanstvo ubijeno nekoliko hiljada puta, a Bošnjake narodom koji predstavlja svjetski fenomen jer i nakon niza stradanja u svojoj historiji nema mržnju u sebi.

- Nije zločin samo ono što je učinjeno od 92. do 95. Veći zločin je od toga da nakon 20 godina ljudi brane zločince. Još je veći zločin da se taj zločin institucionalno brani – kazao je Pitić.

S posebnim emocijama Pitić se osvrnuo na događaj od petka kada je na Tjentištu kod Foče policija pred džuma namaz ušla u harem džamije i vjernike ispitivala šta rade tu.

- U BiH ima terorizma, ali najveći terorizam u BiH je režim koji je teroristički i koji to provodi nad mojim ljudima juče na Tjentištu. Juče je policija ovoga režima upala u dvorište džamije da pita moje muslimane šta će oni tu. To je terorizam. Mi nećemo na to šutjeti. Mi nećemo više dozvoljavati da se naši ljudi ponižavaju u džamijama. Ja pozivam policiju RS da tom režimu odbije poslušnost. To nije ljudski, to nije evropski, to nije demokratski – istakao je Pitić.

Muša Ćesko živi u selu Kabernik, koje je tokom rata razoreno.

- Sve muslimansko što je bilo prvo je opljačkano, pa popaljeno. Mi smo izbjegli u šumu. Djecu sam otpremila ranije, a ja ostala dugo. Sve bori se da ostanemo, po šumama, trapovima, svukuda smo bili. Na kraju smo morali otići – kaže Ćesko.

Danas povratnike ne brine sigurnost, već ekonomska situacija. Nura Karišik, hadžinica sa Bikavca, ističe kako njena mahrama u ovom gradu nikome ne smeta.

- Hadžinica sam, idem po gradu idemo ovako kako me vidite i niko mi nikad pola riječi nije rekao. Nemam se šta požaliti – kaže Karišik.