Hladni rat između Bosne i Hercegovine i Hrvatske bjesni i nema naznaka da će se ubrzo zaustaviti.

Hladni rat između Bosne i Hercegovine i Srbije nikad nije ni prestao. A neće u dogledno vrijeme.

Hladni rat između Bosne i Hercegovine i Crne Gore je na „toplom režimu“.

U najkraćem i najsirovitijem, takvi su nam odnosi danas sa susjedima.

Imamo razloge svađati se s komšijama svaki dan. Pa i češće. Nije njihovo maslo za ramazana. Daleko od toga! Ali, nismo ni mi meleci!

U najnovijem zapletu odnosa s Hrvatskom ima i obavještajnih igrica umišljenih špijuna u diplomatskim frakovima, politike i politizacije, ali i naše krivice.

U stalnom „odmjeravanju snaga“ sa Srbijom, ima zlobe i pokvarenosti, neiskrenosti i nedomišljenosti Beograda, ali i naše nedoraslosti.

E, ne razumijem šta nam Crna Gora smeta. Osim što pucamo od zavisti. A sami smo krivi. Evo, ulazi ta država u NATO, a kako stvari stoje, prva je u redu za ulazak i u Evropsku uniju. Kada je to svojevremeno Milo Đukanović najavljivao i govorio da će rado pomoći, ovdašnja čaršija mu se smijala u facu i upućivala podrugljive poruke.

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović dala je izjavu da se u BiH „islam radikalizira“. Potklocala je tu nebulozu podacima o 6.000 pripadnika „Islamske države“ koji su ovdje i predstavljaju prijetnju.

Ovo je mahala-država (a ni susjedi nisu ništa bolji!) i sve se zna. Zna se kad je ko otišao u lokalnu kafanu ili granap, a tek se posebno zna da li je i kada Abu-Mujo otišao u Siriju i je li se i kada iz nje vratio. Brojka o 6.000 (potencijalnih) terorista je u najmanju ruku pretjerivanje.

Politička Bosna i Hercegovina je na ovo odgovorila u tipično svom stilu – praznom halabukom. Otvoreno je neproglašeno takmičenje ko će dalje i punim ustima hraknuti prema Zagrebu. Nismo vidjeli da je iko od zvaničnika pozvao KGK da popričaju. Još manje je pozvan ambasador Hrvatske u BiH na razgovor. Nikome nije palo naum da okupi ambasadore, pametne ljude ove zemlje, a ima ih, na neki brifing s činjenicama. Pa da se kaže, ovo su naši podaci, temelje se na ovome i ovome. Ovo smo uradili, ovo radimo... da se istakne da smo među prvima u svijetu donijeli zakon o kažnjavanju dobrovoljaca koji idu na strana ratišta.

Ubrzo će krenuti predsjednički izbori u Srbiji. Dakle, opet kreće razmjena bražne vatre izjavama, zarad sitnog šićara.

Ima nešto više nego zabrinjavajuće: ubrzano mi tonemo u samoizolaciju. Sve nam nešto drugi krivi.

U nedostatku vlastitih rezultata, postignuća, uspjeha, naši zvaničnici prosto vape za bilo čime, e ne bi li se posvađali s nekim. Samo da ih mi ne pitamo zašto se ne radi, ne gradi, ne otvaraju nova radna mjesta, ne hapse stvarni lopovi, kriminalci i ubice... Ponavljam, ovo je mahala-država. Sve se zna!

Kada obični čovjek donosi važnu odluku, poput preseljenja, onda on među prvim stvarima gleda ko su mu komšije. Ako je osoba kod koje želite stanovati ili kupiti kuću, odnosno stan, u ratu s okruženjem, najmanje što možete je da zavrtite glavom i – odmaknuti se.

Piše: Sead NUMANOVIĆ