Hasan Jusović, taksista koji je Jozu Leutara, nekadašnjeg federalnog doministra policije, 16. marta 1999. godine, nakon atentata na Ciglanama, raskomadanog i krvavog u svom plavom Mercedesu 124 odvezao u bolnicu Koševo, u ekskluzivnoj ispovijesti za „Avaz“, prvi put nakon 18 godina, otkrio je do sada nepoznate detalje.
Strašna eksplozija
Do sada su u medijima korištene njegove izjave sa svjedočenja, ali nikada nije govorio o 16. martu 1999. i, kako kaže, kobnih osam sati, kada se kao taksista zatakao na licu mjesta i prvi pritekao u pomoć Leutaru.
- Tada nisam ni znao kome pomažem. Meni je bilo važno da se pomogne. Ni danas, 18 godina nakon toga, ne smatram da sam heroj, nego čovjek koji je želio spasiti život. Nažalost, nisam uspio - kaže nam Jusović.
U ispovijesti za naš list vraća se 18 godina unazad, tačno u sedam sati i 58 minuta, kada je jaka eksplozija uzdrmala Ciglane.
- Spuštao sam se Jukićevom ulicom prema Skenderiji, bila je ogromna gužva, slično kao danas u ovom dijelu grada. Imao sam vožnju. Auto sam vozio, ono što se kaže, mic po mic. Kada sam stigao na ulaz na trg na Ciglanama, jedno vozilo je ispred mene stalo da se ubaci bijeli Golf 3. I, čim je izišlo na ulicu, uslijedila je strašna eksplozija. Komadi su letjeli na sve strane, dim je kuljao, sve se zatreslo - prisjeća se Jusović.
U prvom trenutku učinilo mu se da je u autu eksplodirao plin, a pomislio je da se u njemu nalaze možda i djeca.
- Čim sam vidio šta je bilo, odmah sam parkirao auto pored Golfa. Jedan čovjek je dozivao u pomoć i bio je krvav. Nisam ni znao o kome se radi. Pusto je bilo, nigdje nikoga. Sve se desilo u sekundi. Nema ni policije ni pratnje. Ovaj čovjek mi je pomogao da Leutara, koji je, također, bio krvav i teško povrijeđen, ubacim na zadnje sjedište. Ponio sam ga u krilu i krenuo za bolnicu - priča Jusović.
Prisjeća se da tada nije znao ni koga vozi.
- Ja sam pozvao kolege da mi se osigura raskrsnica jer vozim povrijeđenog čovjeka. On je bio zaista u teškom stanju. Krv je šikljala na sve strane. Samo je krkljao i nije mogao govoriti. Čuvao sam ga jednom rukom da se ne sruši, a drugom vozio. Žurio sam da stignem što prije. Upalio sam sirenu, sva četiri svjetla. Vozio sam koliko sam brže mogao. Stigli smo na Koševo za neke tri-četiri minute. Sjećam se da sam ga dovukao živog i predao ljekarima, ali kasnije je, nažalost, umro. Mislim da je umro, a da ništa nije progovorio. Nije ni mogao... - kaže Jusović.
Tvrdi da su ih ljekari već čekali s nosilima ispred bolnice, ali da je tek kasnije saznao da je vozio doministra policije.
- I ja sam bio u šoku. Eksplozija, krv, čovjek viče, traži pomoć, drugi leži raskomadan, dim, vatra... Tek kada sam došao u bolnicu, policija mi je rekla o kome se radi. Znam da su mi samo uzeli lične podatke i ništa više. Pregledali su moje vozilo, tri sata je trajao pregled. Sjećam se da su našli Leutarov pištolj na sjedištu, koji mu je valjda bio za pasom pa ispao - govori Jusović.
Tek kada je, nakon nekoliko sati od atentata, došao sebi, kaže da je shvatio kakvoj se opasnosti izložio.
- Zamislite, vozite doministra policije, a ne znate da je on, a na njega izvršen atentat. Te ubice su mogle vrlo lako ubiti i mene da me spriječe da mu pokušam spasiti život. Tu su možda bile, u blizini. Svašta mi je kasnije prolazilo kroz glavu. Mogli su me snajperom skinuti ili, kao u filmovima, prići i ubiti na licu mjesta. Opasno je to bilo, ali ne žalim nijednog trena. Uvijek kažem, nisam smatrao da sam heroj. Želio sam samo spasiti čovjeku život - smatra Jusović.
Za 18 godina niko me nije nazvao iz policije
Za ovih 18 godina, što je razočaravajuće, niko me nije nazvao da me bilo šta pita, da zahvali. Ne tražim ja nagrade, plakete. Ali bio je red da neko kaže „ovaj je čovjek pokušao spasiti život doministru policije“. Bila je priča da mi je tadašnji član Predsjedništva BiH Anto Jelavić poslao pismo zahvale, ali nikad ga nisam dobio - priča nam.
Postao svjedok Tužilaštva KS
Jusović kaže da je nekoliko mjeseci nakon atentata pozvan u Tužilaštvo KS da dadne izjavu, što je i učinio. Kasnije je svjedočio tokom sudskog procesa.
- Ja sam rekao šta sam vidio. I danas pričam čega se sjećam i sve je istina. Ja nisam gledao ništa. Svi su pitali jesi šta drugo vidio. Ja sam vidio kako da pomognem, ništa drugo. Nisam vidio ni te AID-ovce u bolnici. Možda i jesam, ali ja nikoga nisam od njih znao - kaže Jusović.
