BIH

Hajduković: Hrabrost nije u odustajanju, nego u istrajnosti

Hajduković: Borac sam protiv kompleksa

Piše: T. ROKVIĆ

19.12.2017

Dvadesetdevetogodišnji Halid Hajduković, uprkos činjenici da je slijep od rođenja, istrajao je u svim preprekama na koje je nailazio kako bi ostario svoj san, a to je da postane muzički producent i aranžer.

Kao rezultat svega on danas ima svoj vlastiti studio. Iako je veoma mlad, a posao kojim se bavi konkurentan, kaže da je do sada imao priliku komponirati muziku za mnoge televizijske kuće, poznata imena sa estrade, dokumentarne filmove, ali od svega, napominje, najdrži mu je rad sa djecom.

Za muziku daje sve, a ona je za njega veoma bitna. Između ostalih komponirao je za Armina Muzaferiju, Elvina Huseinbegovića, Latifa Močevića, a jednom je napominje imao i izuzetnu saradnju sa Dinom Merlinom.

Kaže da mu muzika daje prostor da ispolji kreativnost, što je, napominje, najbitnije. Zbog truda i rada koji je uložio u svoj uspjeh, poručuje da nije hrabrost u odustajanju, već u istrajnosti, te da niko nema opravdanje kada kaže „ne mogu“.

Hajduković sa mnogobrojnom porodicom

Njegov životni put više je nego nesvakidašnji. Rođen je u visočkom selu Dolovi, za koje kaže da je mjesto na kojem se uvijek potpuno opusti i odmori, a u koje redovno odlazi kod svojih roditelja. 

Odrastao je uz još 14 braće i sestara. Napominje njemu i njegovoj porodici najdragocijeni momenti su kada se okupe i zapjevaju i zasviraju svi zajedno.

- Svi imamo talent za muziku, moje sestre i braća naročito za pjevanje, pa možete zamisliti kakvo raspoloženje vlada kada se okupimo. Interesantno je da nas je sedam sa oštećenim vidom. Ja vidim samo pet posto, ali to ne želim da mi nikada bude opravdanje za neuspjeh ili uspjeh – naglašava Hajduković, dodajući da je ljudima njegov život interesantan upravo zbog toga.

Prisjećajući se da je u muzičkoj školi bio jedina slabovidna osoba, kaže da mu je taj period bio životna avantura u kojoj su mu se otvorili vidici o realnosti.

- Tada su se razbili i moji kompleksi. Bio sam iskompleksiran kako ću nositi bijeli štap. Danas sam apsolutni borac protiv svih kompleksa. Ukoliko neko ima nedostatk nema potrebe ga smatrati nesposobnim. Interesantan je primjer da su moji braća i sestre koji su slabovidni bolje uspjeli nego oni koji nisu – zaključuje on, dodajući da treba biti pozitivan jer ako neko ne vidi ne mora značiti da je „jadni momak“ koji ne vidi,nego neko ko može prešišati sve.

Na kraju dodaje da je Centar za slijepu i slabovidnu djecu u Nedžarićima bio bitan dio njegovog života.

- Tu sam dobio sve što jedna mlada osoba treba da dobije, jer su tu bili, a i sada su, izvrsni predavači. Danas surađujem sa njima. Ta škola me izgradila i bila je velika smjernica za ovo što danas radim – kaže Hajduković. 

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.