Predsjednica Udruženja „Ruku na srce“ iz Sarajeva

Tiro: Shvatili smo koliko nečije malo nekome drugome znači mnogo

Avaz.ba

Foto: Vrijedna ekipa Udruženja podijelila je 1.750 novogodišnjih paketića za djecu


Subota, 23. decembar 

Kruna projekta

Noć prije podjele paketića uvijek se brže izvuče nego druge noći. Ustajem svjesna toga da nekoliko sati sna nije dovoljno za ono što nas čeka danas, ali ne smeta mi. Znam da je ova subota kruna projekta i da imam čast stati u ime svih divnih ljudi koji čine Udruženje „Ruku na srce“, ispred naše djece, porodica, donatora i medija i obradovati ih viješću da smo ove godine pripremili 1.750 novogodišnjih paketića za njih.

Suština zašto sve ovo radimo je upravo u temeljima koje su nam roditelji usadili. Mama nas je odgojila da se volimo iznad svih drugih, da vrijedno radimo, da nikada ne odmognemo ako ne možemo pomoći i da ne mislimo zlo. Da u svom haosu života treba naći trenutak i dati djelić sebe, za dobro drugih i u dobru svrhu. Sretna sam jer imam čast stati ispred njih samo s jednom spoznajom, znajući da je sve što smo uradili prethodnih mjeseci bilo samo s jednim ciljem - da im podarimo istinski trenutak radosti. Radosti kada shvate da postoji neko ko misli na njih i ko želi da ih usreći.

Nedjelja, 24. decembar

U Kamenici kod Zvornika

Nakon dana prepunog osmijeha i radosti, one istinske i čiste, dječije, nastavili smo putem koji je za nas jedini pravi. Odlučili smo se i ove godine posjetiti jednu područnu školu - Kamenicu kod Zvornika. Neposredno nakon što smo stupili u kontakt s njima, došli smo na ideju da malu raju iz Kamenice pitamo šta je ono što bi oni zapravo željeli dobiti na poklon. Kakve su to njihove želje i o čemu razmišljaju, pitali smo prvo sebe, a onda i njih. Dobili smo spisak želja djece iz Osnovne škole „Kamenica”. Taj spisak želja nas velike iznova je naučio kako se radovati malim stvarima.

Danas su djeci iz Kamenice ispunjene želje koje su prije mjesec zapisane na papir. Dobili su svoje "tople dukserice", "masne bojice", “slatkiše”... A mi smo dobili osmijeh, pogled prepun istinske sreće i zadovoljstvo što imamo privilegiju biti dijelom te radosti. Vraćamo se u Sarajevo zahvalni na životu i svim uspomenama koje nam pruža. A dječija radost se posebno pamti.

Ponedjeljak, 25. decembar

Puno srce

Kao i obično, probudila sam se prije nego što je alarm zazvonio. Napravila sam sebi čaj te provjerila listu današnjih obaveza. S obzirom na to da je danas planirano preuzimanje 70 novogodišnjih paketića od predstavnika Udruženja oboljelih od multiple skleroze Kantona Sarajevo, nazvala sam jednog od naših volontera kako bih ga još jednom podsjetila na ovu posjetu. Nedugo zatim primila sam poziv iz BHRT-a. Pozvali su nas u emisiju “U programu ste”.

Znala sam da ne mogu lično prisustvovati zbog ispita koji sam morala spremati danas, pa sam se sjetila volontera Udruženja koji je vrlo rado pristao gostovati na BHRT-u. Čitav dan sam željno iščekivala popodnevne sate kako bih pogledala emisiju. Srce mi je bilo puno dok sam slušala Adnana kako priča o podjeli novogodišnjih paketića koju smo u subotu održali u Bosanskom kulturnom centru Sarajevo. Mislim da sam tek tada shvatila koliko projekt “Nijedno dijete bez paketića” donosi sreće i ljubavi, ne samo mališanima nego i nama samima.

Utorak, 26. decembar

U Banovićima

Prije nekoliko godina prolazila sam kroz Banoviće i primijetila izuzetno veliki broj baraka i porodica s malom djecom koje žive tu. Ta slika mi se urezala u sjećanje. Danas smo paketiće predali OŠ “Grivice” iz Banovića. U biti, i kada to zaboravimo, ova djeca nas podsjećaju na ono što je bitno te ponovo shvatimo koliko nečije malo zapravo nekome može mnogo da znači. Reakcija jedne djevojčice kada je primila paketić bila je neprocjenjiva. Oduševljeno je pogledala u paketić, a zatim u nas i pitala: „Je li ovo sve za mene?”

  • Tiro: Dječija radost se posebno pamti

    Tiro: Dječija radost se posebno pamti


Srijeda, 27. decembar

Nesebično žrtvovanje

Sredina je sedmice i konačno imam malo vremena da proanaliziram šta smo do sada napravili i koliko je još posla preostalo da se uradi u okviru projekta “Nijedno dijete bez paketića”. Razmišljam koliko sam sretna što imam priliku biti okružena takvim prijateljima, izuzetnim mladim ljudima koji volontiraju u Udruženju “Ruku na srce”. To su momci i djevojke koji su nesebično žrtvovali popodnevne kafe, svoj izlazak petkom navečer, produženo spavanje subotom i nedjeljom, te su nekoliko proteklih

sedmica proveli prevozeći i razvrstavajući donacije, pakujući novogodišnje paketiće, pripremajući novogodišnju predstavu i kreativne radionice za naše drage mališane.

Blizu 100 volontera doniralo je svoje vrijeme i vještine te pružilo izuzetan doprinos tome da izmamimo čak 1.750 iskrenih dječijih osmijeha ove zime. Moje srce je puno, kako zbog svih mališana i njihovih roditelja koje smo usrećili tako i zbog neizmjernog osjećaja ponosa zbog osoba koje čine sve što je u njihovoj moći i nesebično doprinose poboljšanju života u našoj lokalnoj zajednici.

Četvrtak, 28. decembar

Prvačići iz Ilijaša

Budim se u osam i žurim da se spremim za predavanje. Oblačno je, ali barem nema magle u Sarajevu. Sjetih se kako je prije nekoliko dana stigao e-mail direktora Osnovne škole "Srednje" Ilijaš s molbom da i ove godine novogodišnjim paketićima obradujemo prvačiće ove škole. Sjećam se kako sam pomislila bit će nam zadovoljstvo. Prvačići ove škole su naša stara raja. Doduše, svake godine se sjetimo prvačića, pa tako i širimo krug novih malih sedmogodišnjih prijatelja.

Emotivna i iskrena molba direktora ove škole nije me ostavila ravnodušnom. Pomislila sam kako bi bilo divno da svi direktori škola misle na svoje prvačiće i kako bi tek bilo lijepo da svi ljudi svijeta jedni druge obraduju. Osmijehom, lijepom riječju, paketićem... Dobrotom. Danas je direktor Osnovne škole "Srednje" došao u Sarajevo i preuzeo paketiće za prvačiće. Iz paketića je izvirivao školski pribor, koji će kroz neko vrijeme biti iskorišten za ispisivanje novih znanja, a slatkiši će dobro doći kao nagrada. Nagrada jer je mala raja bila vrijedna i štošta naučila u prvom polugodištu formalnog školovanja. Ako pričamo o životnoj školi, na tom polju bi oni nas mogli mnogo čemu poučiti. Kako biti jednostavan i iskren. I sretan. Danas smo 30 paketića podijelili mališanima iskrenih osmijeha. Dan je lijep.

Petak, 29. decembar

Zar je stvarno gotovo

Danas smo podijelili i posljednje novogodišnje paketiće za ovu godinu. Dječica koje roditelji nisu bili u mogućnosti dovesti na podjelu u subotu, dočekali su danas radost preuzimanja svojih paketića u našem Centru "Ruku na srce" na Dobrinji. Čudan je to osjećaj bio. Onako umorna, a sretna, promrzlim rukama uzimam paketić po paketić kako bih ga čim prije stavila u nestrpljive ispružene ruke. Ali nije hladno, ni djeci ni meni. Iz srca nas nešto grije pa nam lijepo.

Jutros kada sam čula alarm, mislila sam onako pospana, tjerajući se da pokrenem tijelo koje od umora neće da sluša, konačno je gotovo, stavit ćemo tačku na još jednu godinu, i to uspjehom od 1.750 izmamljenih osmijeha. Sutra mogu da spavam! A sada opet samoj sebi govorim s nevjericom zar je stvarno gotovo. Nema više paketića za ovu godinu, pa me obuze neka praznina. A šta je sa 1.751 dječakom i 1.783 djevojčice koje nismo uspjeli obradovati? Pa povisim ton na sebe samu i kažem - slušaj me! Dogodine moramo raditi više, zapakovati više, obradovati više mališana i nijedno dijete neće biti bez paketića!

NA VRH

Podijeli članak na