(Foto: Privatna arhiva/F. Fočo)
Svakog dana, već evo deset godina, Ana Mrnjavac pomisli – zašto?
- Rat je stao, bilo je vrijeme da malo dahnemo, bilo je previše zla – mislila je ona.
Sve do tog 6. februara 2008. godine, kada je njen 16-godišnji Denis brutalno pretučen i izboden nožem u tramvaju, naočigled velikog broja ljudi. Podlegao je zadobivenim povredama...
Zlo u društvu
- I sad se pitam zašto, to je meni prosto nepojmljivo. Da neko ubije bez razloga. Iz obijesti - priča Ana i sjeća se kako se tog februara 2008. za nju sve promijenilo.
Moglo se promijeniti i za nas. Organizirani su veliki protesti, građani su vikali na ulicama da nam se nikad ne smije ponoviti Denis.
- Ja sam bila u teškom stanju, u transu, ali sam došla na prosvjede. U tolikoj boli vidjela sam da je moje dijete spojilo ljude. Imala sam dojam da nikom nisu bili bitni ni nacionalnost, ni religija, ni političko opredjeljenje. Smatrala sam da je Denis imao misiju da spoji ljude, da zajedno krenemo kako treba, kako je normalno. Mislila sam da nas je ta tragedija osvijestila, opametila, poslala jasnu poruku. Da Denis ne bi trebao biti uzaludna žrtva. Da su svi trebali poduzeti sve da se to više nikad ne ponovi, bude najveća opomena – govori Ana.
Nažalost, nije tako bilo. Mnogo će se tragedija dogoditi nakon Denisove smrti, bit će mnogo izgubljenih mladih života.
- Mislila sam da sam postala kamen, da me više ništa ne može dodirnuti. Kad sam to doživjela i preživjela, da mogu sve. Ali, zapravo, tek sam postala slaba na svaku žrtvu i tragediju. Tiho plačem za svakom žrtvom, oplakujući i nju, i svoje dijete. Ne mogu da shvatim da je takvo zlo u društvu, državi, da je tako nisko moral pao - priča Ana.
Da sjećanje na Denisa ne izblijedi, pomažu njegovi prijatelji. Mnogi su danas po svijetu, a Vedran Ljevarević je u Sarajevu, doktorand je, sjajan momak. Denisa se sjeća po osmijehu, energiji, po zrelom razmišljanju.
Prekinuta mladost
- Kad je otišao Denis, prekinuta nam je mladost na najgrublji način. Sjećam se, također je bio utorak. I onda je doslovno stao svijet. Sretnemo se mi, raja iz generacije, nedostaje nam nešto, nedostaje nam Denis – kaže Vedran.
Sva budućnost, činilo im se tada, bila je blizu njih. Susret sa životom tog 6. februara 2008. promijenio je Vedranov svijet.
- Više nismo isti – poručuje on.
Spomen-park
Rodbina, prijatelji, Udruženje mladih „Denis Mrnjavac“ i danas će se s osmijehom i suzama prisjetiti Denisa. U 11 sati bit će položeno cvijeće na tramvajskoj stanici kod Tehničke škole, a u 14 sati posjetit će Denisovo vječno počivalište u Lepenici.
Već deset godina Udruženje dobiva obećanja da će se park u blizini kojeg se desila tragedija pretvoriti u spomen-trg, gdje bi se odavala počast Denisu, ali i svim žrtvama poslijeratnog nasilja nad djecom i mladima. Ali, sve su to samo obećanja!
Zahvaljujemo Denisovoj majci na ustupljenim fotografijama iz njegovog albuma.
